Velika subota jest dan tišine. Na taj se dan ne naviješta Evanđelje, ne slavi se sveta misa. Zahvaća nas velika tišina nekog međuprostora, kao da naša vjera ulazi u neki vakuum, u jedan napeti i neizdržljivi prostor, bez zraka i kisika, koja nas guši… Kao da na veliku subotu Crkva i sama osjeća i suosjeća stanje onih koji su vazda bez Božje Riječi, u čijim životima nema navještaja Evanđelja, u čijim srcima vlada tišina grobnice.
No, upravo u veliku subotu Život se želi sahraniti u nas, u naše tihe grobove unutrašnjosti. Bog želi ući u kamenu pećinu naših srdaca. U našim dubinama biva sahranjena Riječ, poput sjemenja u zemlji. „Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod. (Iv 12,24) Isus kao pšenično zrno ulazi u nas, u tihu zemlju naše bića i umire u nama samo da nam omogući život. Zato ta strašna tišina velike subote ujedno postaje i našom šansom, našom prilikom da susretnemo Boga. Velika subota nam može postati dan našeg preobraženja; upravo nam tišina omogućuje da se saberemo, da počnemo prepoznavati i razlikovati bitne stvari od nebitnih u našim životima. Šutnja nam pomaže da dođemo k sebi, da uvidimo svoje besmislice i pogreške, ona nam nudi iskrenost. Tišina našeg srca nam omogućuje da napokon čujemo Riječ koja nam stalno govori, a praznina našega bića nam omogućuje da se damo ispuniti s onim koji nas pohađa.
I na kraju dana mrtvo i zaboravljeno pšenično zrno u mračnoj zemlji naših srdaca započinje svoj novi život. Riječ u nama biva uskrišen, te njegov život polako prelazi i u naš krvotok. Uskrs se događa u nama – mada smo zaželjeli Boga u sebi zaboraviti, on iznutra razvaljuje kamene ploče naših srdaca! Velika subota jest prag života, prag naše promijene, naše preobrazbe, prag gozbe, slavlja. Velika subota je veličanstvena tišina pred otajstvom našeg Stvoritelja, pred tajnom njegove ljubavi! Upravo nam preko te tišine On progovara i očituje nam svoju nezamislivu blizinu – u taj tihi dan On nam šalje svoju poruku života.
Rane zadobivane na križnim putovima naših života neće se iscijeliti, nit će nestati, ali ih Isus u velikoj suboti može preobraziti, može učiniti da nam rane više ne krvare nego da odsijevaju, da iz njih poteče milost, da iz njih proizlazi sjaj praštanja, da se iz njih širi život.
Isus ne želi zaobići ni tvoju mračnu i tihu grobnicu, on upravo želi unići u nju. Napeta tišina tvoje velike subote izdržava se samo s vjerom. Vjeruj i onda kada je sve tiho, kada je naočigled sve propalo. Vjeruj i neka tvoja vjera sjaji i za one koji ne vjeruju, i znaj da će Božja ljubav probiti sve tvoje oklope smrti, sve zidove i prepreke i da ćeš se probuditi na novi život, na jedno nenadano i neočekivano slavlje i zajedništvo s Bogom a u njemu i sa svim ljudima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
