28. rujna 1944 smrt fra Bernardina Sokola – što se događalo na otočiću Badija kod Korčule?

Na današnji dan 1944. ubijen je fra Bernardin Sokol, svećenik franjevac, glazbenik i umjetnik iz Kaštel Sućurca. Ubili su ga partizani koji su tih dana imali ‘krvavi pir’ na Korčuli i okolnim otocima.

Ta knjiga se može nazvati i svojevrsnim „nadgrobnim spomenikom” ovom hrvatskom i sućuračkom mučeniku, franjevcu i glazbeniku, koji je, nakon što je od strane partizana ubijen, bio gotovo zaboravljen, a njegova djela su prešućivana.

Nakon što je pod Orebićem njegovo tijelo izbacilo more, mještani su ga, prema pričama svjedoka, u tajnosti pokopali, ali mu tijelo do danas nije pronađeno.

Inače, u Samostanu Male braće postoji nepotpisani i nedatirani rukopis na kojemu je ukratko napisan životopis fra Bernardina, a u istome je napisano:

„Oca Bernardina su partizani odveli iz Badije, da će ga odvesti na Vis, ali su ga ubili u barci između Badije i Orebića 28. rujna 1944. Kad su ga počeli na smrt tući, uzviknuo je: ‘Živio Krist Kralj!’ Ubivši ga bacili su ga u more, pa mu je tijelo isplivalo na obalu Pelješca blizu Orsana. Tamo je kraj puta i pokopan”.

Badija – istina o rajskom otočiću pored Korčule

Jedan od najljepših otoka hrvatskog arhipelaga šumoviti je otočić Badija između Pelješca i Korčule.

Ta „božanska oaza“ na krvlju natopljenoj hrvatskoj zemlji od 14. stoljeća (!) mjesto je gdje su mir i molitvu potražili sinovi Franje Asiškog.

To je ujedno, uz samostan u Karinu kojeg su srušili Srbi 1993., najstariji franjevački samostan u Hrvatskoj.

Samostan koji je preživio i Turke i Mlečane, ali – partizane nije. Sveopća devastacija crkava i samostana u Hrvatskoj primijenjena je i 1945. od strane crnogorskih partizana iz prašuma Durmitora i na „franjevački raj“ na Badiji. Gađanje i rušenje kipova svetaca, uništavanje sakralnih reljefa i devastacija samostana ostavština je partizana u Hrvatskoj. Badija je još i dobro prošla.

Samostan je nakon rata zatvoren od komunista, franjevci potjerani i tako samostan postade preko noći – vojno odmaralište „časnih oficira antifašističke vojske“.

Nije ateiziranim umovima komunista nimalo smetalo spavati u istim sobama gdje su 600 godina spavali „omraženi nenarodni“ svećenici i franjevci. Kada im je dosadilo, pretvorili su samostan u sportsko-rekreacijski centar.

I još im je „zahvalni narod Korčule“ podigao ploču u znak zahvalnosti za ove „junačke čine“.

Pričalo se da je na samostan oko bacio komunistički diktator i hedonist Josip Broz i htio ga pretvoriti u jedno od svojih 500-600 rezidencija od Vardara do Triglava. Za provode i gošćenje s „belosvetskim diktatorima kolegama iz Afrike i Azije“, ali i ugošćivanje hollywoodskih zvijezda kao Sophia Loren ili Gina Lolobrigida. Kod Tita nikada ništa nikome nije uzmanjkalo, od jastoga do tartufa, osim ako si se usudio napisati rečenicu blage kritike. Tada je uslijedio Goli Otok ili Stara Gradiška umjesto Badije.

Vlada RH 2003. vratila je Badiju svome pravom vlasniku, Franjevačkoj Provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Dvije godine kasnije zadarski franjevci ugovorom ustupaju samostan Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji na 99 godina.

Samostan i crkva na Badiji, nakon više od 60 godina nebrige i uništavanja vjerskih i kulturnih dobara, bili su potpuno devastirani.

Sada se postupno obnavlja, krov crkve i kapele, u koje će biti vraćene sve vrijedne umjetnine koje se čuvaju po mnogim samostanima, dok se Badija ne uredi i osposobi za svoju namjenu. Ipak mora se naglasiti, bez finacijske pomoći Ministarstva kulture, to ide vrlo teško i usporeno.

Ministarstvo kulture RH nije dalo ni kune za obnovu ovog važnog i devastiranog spomenika kulture!

Trebalo je valjda novaca za nevladine udruge i usplahirene i unezvjerene antihasanbegovićke kulturnjake koji bi se ionako, sigurno, zalagali da samostan ostane „društveno vlasništvo sekularne Hrvatske“. Po mogućnosti uz nastupe kazališta Ulysess te ispijanje šampanjca bulumente „kulturnjaka” koje bi Ministarstvo kulture bogato doniralo.