Danas se slavi blagdan ukazanja Blažene Djevice Marije sv. Katarini Labouré. Zbilo se to 1830. u Parizu, u kapeli kuće matice Kćeri kršćanske ljubavi. Od ukazanja potječe čudesna medaljica Bezgrešne Djevice Marije, a odatle i ime tom blagdanu koji je 1894. odobrio papa Leon XIII.
Za tu je medaljicu rečeno: “Oni koji je nose primit će velike milosti.”
U 10. godini umrla joj je majka. U Blaženoj Djevici Mariji vidjela je novu majku. Živjela je kod tetke i brinula se o kućanstvu. Osjetila je redovnički poziv, ali se otac protivio. Poslao ju je u Pariz k bratu, a onda nekoj rodici, da je odvrati od nauma.
Usprkos tome, Katarina ulazi 22. siječnja 1830. u samostan milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskoga. Odlikovala se poniznošću, razboritošću i vjernošću redovničkim zavjetima, a izgarala je duhom požrtvovnosti. Pomagala je bolesnicima u pariškoj ubožnici Enghien.
Umrla je 31. prosinca 1876. u 71. godini. Pokopana je u kripti u Reuillyju. Njeni posmrtni ostaci preneseni su u crkvu u Rue du Bac u Parizu 1933. Prilikom otvaranja lijesa nakon 57 godina, tijelo joj je nađeno sačuvano. Tijelo je i danas neraspadnuto.
Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 28. svibnja 1933., a papa Pio XII. svetom 27. srpnja 1947.
Ukazanja i nastanak čudotvorne medaljice
Sveta Katarina je imala nekoliko viđenja Blažene Djevice Marije. Prvi put je bilo u noći između 18. i 19. srpnja 1830. u samostanu u Parizu. To je povjerila ispovjedniku, ali nije joj vjerovao. Ponovno je imala ukazanje 27. studenog iste godine.
Blažena Djevica Marija joj je poručila: „Daj napraviti medalju s prizorom, koji vidiš; sve osobe koje je budu nosile, primit će velike milosti. Obilne će milosti biti za osobe, koje je budu nosile s pouzdanjem.”
Ispovjednik joj i dalje nije vjerovao. Gospa joj se ukazala treći put u prosincu 1830. i rekla kako će doći dan kada će sve biti uređeno kako ona želi. Prva medaljica iskovana je uz dopuštenje pariškoga nadbiskupa 1832. godine.
U sljedeće četiri godine izrađeno je 8 milijuna medaljica!
Katarina je namjerno živjela u anonimnosti. Nakon ispovjednikove smrti, tajnu je povjerila poglavarici samostana. Od tada se još brže šire medaljice. Dogodile su se brojne milosti onima koji su nosili medaljicu pa je prozvana popularno “čudotvornom”. Među najpoznatijim čudesima je obraćenje Židova Alonsa Ratibonnea 20. siječnja 1842. u rimskoj crkvi Sv. Andrije dellla Fratte.
Poljski franjevac Sv. Maksimilijan Kolbe je imao veliki doprinos u širenju čudotvornih medaljica, preko kojih je postigao mnoga obraćenja. Njemu se pripisuje i ova molitva Gospi:
O Marijo bez grijeha začeta,
moli za nas koji se tebi utječemo
i za sve one koji se tebi ne utječu,
a naročito za neprijatelje svete Crkve
