Malo je poznato da se posljednja bitka II. svjetskog rata vodila za hrvatsko mjesto Odžak u Bosanskoj Posavini.
Opći napad partizana počeo je upravo na današnji dan 1945., ali ustaška obrana bila je neslomljiva.
Usprkos padu Zagreba i NDH, ustaške posade u Odžaku i Prudu borile su se do kraja svibnja.
Tako srbijanske novine NIN (kasnija utvrda Miloševića i velikosrba) od 1. lipnja 1975. pišu:
“U trenucima kada je u Berlinu Hitler već potegao pištolj da ubije Evu Braun, u času kada su naše trupe ulazile u oslobođeni Zagreb, a bataljoni Korpusa narodne odbrane Jugoslavije energično se obračunavali sa ostacima četničkih i ustaških snaga širom zemlje, na ušću Bosne u Savu tek su počele da se rasplamsavaju prave bitke. Ovde je tek počinjao rat, s mnogo poginulih na obema stranama. Trajat će sve do 25. maja 1945. godine – čitavih šesnaest dana posle završetka Drugog svetskog rata. Borbe vođene od 16. do 18. aprila bile su žestoke, uz stalne juriše na ustaška utvrđenja. Iako su u njima s partizanske strane sudelovale jedinice navikle samo na pobede – 25. srpska divizija i 27. divizija, očajnički otpor ustaša bio je veoma uporan“.
Zapovjednik akcije Miloš Zekić odredio je 4. svibanj 1945. za početak opkoljavanja i “čišćenja” Odžaka. Donesena je kolektivna odluka da predaje i zarobljenika nema. Jugoslavenskim se partizanima pridružio i veliki broj četnika koji su kokardu zamijenili petokrakom.
Po ustaljenoj praksi svi su četnički vođe, izuzev Bože Matića koji je sa svojim četnicima bio stacioniran na Trebavi i u Dugoj njivi, svoje formacije dolaskom partizanskih jedinica stavile na raspolaganje “narodnoj vojsci” tj. partizanskim komunistima. Sada su u istom stroju gazili proleteri i bivši četnici iz vučjačkog i trebavskog četničkog odreda, koji su počinili teške zločine nad civilima.
Partizani pokreću sve raspoložive snage na Odžak s ciljem da slome obranu, ali bez uspjeha. Borbe su nemilosrdne, gore nebo i zemlja. Uspijevaju potisnuti ustaše iz Odžaka u Vlašku Malu. To je selo smješteno u ravnici bez brdovitih predjela, s izvrsnim pregledom svih prilaznih putova.
Dana 25. svibnja 1945. Počinje usredotočeni napad na obranu Odžaka. Poslije dva sata borbe, krvave i žestoke, uporište je bilo zauzeto. Borbe su se vodile za svaki rov, za svaku kuću. Generali JA Koča Popović, Ivan Gošnjak, Peko Dapčević i Kosta Nađ šalju 23. i 24. svibnja 1945. iz Beograda na Odžak dvije eskadrile najmodernijih engleskih i zarobljenih njemačkih zrakoplova.
U njihovu napadu biva po drugi put ranjen zapovjednik obrane Petar Rajkovačić. “Nad nebom iznad Vlaške Male i Odžaka pojavili su se naši jurišni avioni i počeli mitraljirati i bombardirati neprijateljske postave… U noći od 22. na 23. 5. ustaše su izvršile četiri uzastopna juriša… U praskozorje 23. 5. vrše još jedan protivjuriš, u kojem pada polovina jurišnika. Bolnica u Prudu bila je prepuna ranjenika, među njima je bio i sam Rajkovačić… Tokom cijelog dana avijacija je bombardirala… Dan je produžen u noć; nastavljaju se žestoke borbe, često prsa o prsa, bombama i noževima…”
Iza ponoći počeli su juriši na posljednja uporišta u Vlaškoj Maloj i Balegovcu. U borbama samo tog dana poginulo je 332 ustaška vojnika.
Vlaška Mala pala je nakon četiri sata borbe u partizanske ruke 25. svibnja 1945. Zadnje borbe vodit će se još kod sela Prud na ušću Bosne u Savu, gdje su partizani nekoliko puta bez uspjeha forsirali rijeku Bosnu.
Tako je završena i posljednja bitka već službeno završenog Drugog svjetskog rata u Europi.
Preko 2500 Hrvata Odžaka i okolice platilo je glavom odmazdu partizana za gubitke u bitki kod Odžaka.
