Samo žene mogu ispričati tako hrabre i potresne životne priče kao Hrvatice Diva Grabovčeva, Mila Gojsalić, te nebrojene hrvatske majke svih vremena koje su se žrtvovale za svoju djecu, muževe i svoj narod.
Jedna od najsvjetlijih u povijesti svijeta je ona koju danas slavimo: mlada Izraelka Veronika, hrabra žena koja je Isusu u najtežim trenucima života kada su ga se svi odrekli pružila rubac utjehe da obriše svoje popljuvano i izranjeno lice. Time je Gospodin dobio na svom preteškom križnom putu osim fizičke i duhovnu utjehu čina ljubavi iz ruku svete Veronike.
Veronikin rubac se čuva u samostanu Manoppello u Apeninima, a na njemu su čudesno zabilježene crte sa Isusovog lica. Papa Benedikt XVI bio je prvi poglavar Crkve koji je posjetio taj samostan i kleknuo pred relikvijom.
Rubac je veličine 17 puta 24 centimetra, a prema legendi, hrabra Židovka imenom Veronika obrisala je Isusu čelo dok je nosio težak križ na leđima ulicama Jeruzalema do mjesta smaknuća Golgote – Lubanjskog mjesta.
Veronika se ne spominje u Bibliji već u apokrifnom spisu o Kristovom životu zvanom Djela Pilatova. U Italiji Veronikin rubac štuju barem od 12. stoljeća. Za rubac mnogi drže da posjeduje svojstvo iscjeljenja, a u svim vremenima se smatralo čudesnim što se Kristovo lice može vidjeti samo pod određenim kutovima.
Diveći se vjeri Hrvata katolika spominje ga i veliki Dante u Danteovoj Božanstvenoj komediji piše: “Ko’ čovjek možda iz Hrvatske, koji Veroniku nam vidjet došao je, da pred tom slavom starodavnom stoji zabezeknut, a misli mu se roje:Gospodine moj, Isukrste Bože, takvo je dakle bilo lice tvoje?”
