Danas 6. kolovoza slavimo uzvišeni događaj iz Kristova života, o kojem nas izvješćuju evanđelisti Matej, Marko i Luka te sveti Petar u svojoj drugoj poslanici.
To je preobraženje Gospodina Isusa Krista na gori Tabor.
Petar nije nikada zaboravio goru Tabor
Na goru Tabor Isus je poveo tri svoja omiljena učenika: Petra, Ivana i Jakova. Petar koji je s Ivanom i Jakovom bio očevidac toga događaja (koji cijeloga života nije zaboravio), pa o njemu u svojoj poslanici trideset godina kasnije dojmljivo zapisao: “Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima.” (2 Pt 1, 16-19).
Tabor – mjesto božanske slave
U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na goru Tabor, što se poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora zadrijemali. I dok je Isus molio, “lice mu zasja kao sunce” (Mt 17, 2), a “njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Mk 9, 3).
Ostatak događaja majstorski opisuje sveti Luka. “I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: ‘Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’ U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli” (Lk 9, 30-36).
Isusovo preobraženje i slava kojom je zasjala njegova ljudska priroda bila je potvrda Isusovog božanstva koju učenici nisu nikada zaboravili.
Preobraženju Gospodinovom posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Jastrebarsko-grkokatolici, Strošinci kod Vrbanje, Piškorevci kod Đakova, Banovci kod Bebrine, Bučje kod Pleternice, Petrinja, Baljci kod Ružića-grkokatolici, Dubrovnik, Borovica kod Vareša).
Ovaj blagdan se na osobit način slavi i štuje u starim istočnim crkvama, te pravoslavnim crkvama diljem svijeta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
