6. srpnja 1439. – pokušaj ujedinjenja Katoličke i Pravoslavne crkve

Bizantski car Ivan VIII. Paleolog došao je osobno u Italiju u velikom stilu, u pratnji 700 ljudi, uključujući carigradskog patrijarha Josipa II., 23 pravoslavna mitropolita i velik broj teologa.

Prisustvovali su crkvenom koncilu kojem je predsjedao sam papa Eugen IV., također zagovornik unije Crkava. 

Na današnji dan  1439. objavljeno je ujedinjenje Katoličke i Pravoslavne crkve. Bio je to vrhunac višegodišnjih nastojanja da se kršćanski svijet ujedini u borbi protiv zajedničkog neprijatelja s istoka – Turaka Osmanlija, koji su već bili na pragu osvajanja Carigrada. Za uniju Crkava bio je zainteresiran i sam bizantski car Ivan VIII. Paleolog.

Njegovo carsko veličanstvo došlo je osobno u Italiju, u pratnji 700 ljudi, uključujući carigradskog patrijarha Josipa II., 23 pravoslavna mitropolita i velik broj teologa. Prisustvovali su crkvenom koncilu kojem je predsjedao sam papa Eugen IV., također zagovornik unije Crkava.

Katolici i pravoslavni tijekom koncila usuglašavali su svoje stavove u vjerskim pitanjima, naročito oko papinskog prava prvenstva i doktrine o Čistilištu. Ipak, najviše prijepora bilo je oko glasovite formule “Filioque”, koja u Katoličkoj crkvi označava da Duh Sveti dolazi od Oca i Sina (latinski “Patre Filioque”), dok pravoslavni tvrde da dolazi od Oca preko Sina (“Patre per Filium”). Na kraju je ipak postignut dogovor i sporazum je potpisao carigradski patrijarh Josip II. (carigradski patrijarh ima status “primus inter pares” u Pravoslavlju i nosi naslov ekumenskog patrijarha).

Sporazum su potpisali i svi pravoslavni metropoliti, osim jednog – Marka od Efeza. On je ustrajao u protivljenju papinstvu i neki ga smatraju odgovornim za neuspjeh čitave unije. Na kraju je cijeli pokret doživio neuspjeh, a Carigrad je pao pod Turke niti 14 godina kasnije.

Izvor: narod.hr