Predsjednik slavnog Građanskog bio je Josip Torbar, ali glavni čovjek kluba bio je Jozo Jakopić, koji je umro na današnji dan 1946. godine. On je bio i prvi selektor reprezentacije Hrvatske – Banovine Hrvatske – u njena četiri nogometna dvoboja prije stvaranja reprezentacije NDH.
Jozo Jakopić ušao je u povijest hrvatskog nogometa kao izbornik koji je prvi sastavio hrvatsku nogometnu reprezentaciju iako formalno nije bio prvi izbornik. Naime, njegov predhodnik Hugo Kinert, koji je na tu dužnost imenovan 1918. godine, nije imao priliku niti jedan put sastaviti reprezentaciju, jer je samo pola godine nakon njegovog imenovanja, 13. travnja 1919. godine u Zagrebu utemeljen Jugoslavenski nogometni savez (JNS), u koji je uključena i nogometna sekcija Hrvatskog športskog saveza (preteča HNS-a).
Prvi izbornik reprezentacije Hrvatske
Dana 13. i 14. svibnja 1939. godine, nakon izdvajanja hrvatskih nogometnih klubova iz Jugoslavenskog nogometnog saveza, oformljena je Hrvatska športska sloga kao vrhovna institucija hrvatskog športa, nakon toga 6. kolovoza 1939. uslijedila je Izvanredna skupština Hrvatskog športskog saveza, te je tom prigodom obnovljen samostalni Hrvatski nogometni savez.
Na konstituirajućoj skupštini obnovljenog HNS–a, Jozo Jakopić izabran je za izbornika. Njegov mandat izbornika potvrđivan je i na Skupštinama 14. siječnja 1940., zatim 3. studenoga 1940., te 19. siječnja 1941. godine, kada je bila posljednja skupština HNS–a, jer je nastankom NDH došlo do reorganizacije čitavog sustava, pa tako i športa, pa i nogometa, te su na čelo HNS–a i njegovih podorganizacija određivani povjerenici. Jozu Jakopića na mjestu izbornika zamjenio je dr. Rudolf Hitrec, brat poznatog igrača Ice Hitreca.
Banovina Hrvatska odigrala je četiri službena susreta:
Hrvatska – Švicarska 4:0
Švicarska – Hrvatska 0:1
Mađarska – Hrvatska 1:0
Hrvatska – Mađarska 1:1
Podsjetimo se, Mađarska je tada bila viceprvak svijeta, izgubivši 1938. finale od Italije.
Tvorac ‘purgera’ i miljenika Zagrepčana – slave hrvatskog nogometa Građanskog
Jakopić od ‘purgera’ stvorio najbolji klub Mitteleurope, tada pune nogometnih velesila. Da bi dobio međunarodnu reputaciju, pozvao je u Zagreb slavni Liverpool, koji je to gostovanje skupo naplatio i tako žestoko izgubio (5-1) da su Englezi tražili revanš na Anfield Roadu.
Najveća pobjeda Joze Jakopića dogodila se 1937. godine, kada je Građanski u Beogradu zdrobio BSK (Beogradski sportski klub) i osvojio naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije. Od 17 prvenstava u Kraljevini, hrvatski klubovi su osvojili 10 titula (Građanski 5, Hajduk i Concordia po 2, HAŠK 1), dok je najpopularniji srpski klub BSK bio 5 puta prvak, a Jugoslavija 2 puta. No, zadnje godine su protekle u potpunoj dominaciji Građanskog, što je potvrda da je Jozo Jakopić bio najveći menadžer kojega je hrvatski nogomet uopće imao.
Za Jakopića kažu da je bio vrlo sposoban biznismen i sportski djelatnik. Bio je vlasnik bara “Manduševac”, lokala na uglu Gundulićeve i Hatzove, u kojemu su se okupljali igrači Građanskog. Danju su nogometaši Građanskog, tada vrlo popularni, kratili vrijeme u “Splendidu” na Zrinjevcu, danas kavani Lenuci, a noću uz milozvučni glas Marijane Bugarke…
Željko Matuš, Dinamov slavni nogometaš koji živi u Zürichu, pretražio je mnoga ciriška groblja u potrazi za grobom Joze Jakopića. Dobio je potvrdu da je pokopan na groblju Enzenbühl, ali grob nije našao. Kako godinama nitko nije plaćao uređivanje groba, Švicarci su ga “preorali” i prodali novom vlasniku.
Tako se potpuno zameo trag Jozi Jakopiću, tvorcu predratnog Građanskog i prvom hrvatskom izborniku, kojega danas gotovo nitko i ne spominje kao jednog od hrvatskih trenera koji su vodili nacionalnu momčad. S tim da je Jozo Jakopić bio i financijer, tajnik, menadžer i izbornik, sve u jednoj osobi…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
