Ronald Reagan i Donald Trump su izvrsnom ekonomskom politikom, kao i stvaranjem pozitivne političke klime, uspjeli ojačati srednji građanski sloj i vratiti ga u središte američkog života. To je vratilo nadu većini građana Amerike, koji jesu pripadnici srednjeg sloja, da će se Amerika vratiti svojim korijenima političkih, ekonomskih i ljudskih prava koje su uvijek bili bitni dio njenog identiteta.
Na današnji dan 6. veljače 1911. rođen je pokojni američki predsjednik Ronald Reagan. Po ocu bio je irskog podrijetla, a prezime Reagan nastalo je od irskog prezimena O’Regan. Dakako, O’Reganovi bili katolici. Ronaldov pradjed Michael pripadao je prvog generaciji obitelji koja se doselila u Ameriku početkom 19. stoljeća. Prezime O’Regan anglicizirano je u međuvremenu u oblik Reagan. Otac Ronalda Reagana zvao se Jack Reagan i bio je rimokatolik. Ronaldova majka bila je izrazito pobožna protestantkinja pa je Ronald također postao protestant, unatoč katoličkom podrijetlu s očeve strane.
Ronald Reagan – jedan od najvećih i najuspješnijih predsjednika SAD-a
Foto: commons.wikimedia.org
Reagan i Trump – meta ruganja lijeve i dominantne „medijsko-kulturne“ elite
Poput sadašnjeg predsjednika Trumpa, i Reagan je svakodnevno bio izrugivan u medijima kao kauboj i glumac, „izgubljeni slučaj“, promašaj, lakrdijaš i slično.
Rugači imaju problem kriterija, a to su pokazatelji uspješnosti politike i ekonomije.
Postoje dva prilično točna pokazatelja uspješnosti predsjednika: postignuti rezultati i koliko se uklapate u ukus mainstream medija, razvikanih zvijezda i tzv. lijevih intelektualaca. Iz toga slijedi, načelom proporcionalnosti za prvo pravilo i obrnute proporcionalnosti za drugo pravilo:
- Rezultati Ronalda Reagana i Donalda Trumpa bili ili jesu izvrsni: američka ekonomija je stala na noge i nezaustavljivo raste.
- Što se tiče medija, raznih TV zvijezda, salonskih intelektualaca i drugih u mekofoteljaša, Reagan i Trump definitivno nisu njihov izbor, već prije predmet poruge i šale. A s obzirom na uspješnost Reaganovih i Trumpvih predsjedničkih mandata, to bi mogao biti prilično jasan indikator da je ovdje na djelu obrnuta proporcionalnost: što te više ovi društveni “elitistički” krugovi ismijavaju, vjerojatno si uspješniji predsjednik.
Ronald Reagan, kao i Donald Trump danas, je bio maskota za plašenje i ruganje, pa je čak i do komunističke Jugoslavije dolazio taj „duhoviti vjetar sa Zapada“, kreiran u tamošnjoj tzv. lijevoj političkoj „eliti“. Tako je, primjerice, još u Jugoslaviji Đorđe Balašević pjevao u pjesmi Virovitica:
Amerika je divna, predivna čak,
čim u njoj zivi Paja Patak zvani Donald Duck,
al’ nije svako kao Donald, mene plaši onaj Ronald,
taj je nezgodan.
Zgodan ili nezgodan, Reagan je u svoje vrijeme protresao učmalu američku administraciju iz doba svojih prethodnika Cartera i Forda, baš kao što je i Trump napravio sa ostavštinom „nobelovca mirotovorca“ Barracka Obame na papiru, a u stvarnosti specijalista za počinjanje ratova i pobuna diljem svijeta.
Reaganova hrabrost i vizija – pad komunizma
Za razliku od njegovih nedjelotvornih prethodnika, koji su svojom nesposobnom politikom „netalasanja“, održavali blokovsku podjelu svijeta, Ronald Reagan je odbacio jalovu politiku detanta, proglasio Sovjetski savez carstvom zla, i nametnuo otvorenu utrku u naoružanju. Sovjetski savez gospodarski i financijski nije mogao izdržati taj tempo, te je nakon žestokih konfrontacija bio prinuđen na demokratizaciju i radikalnu promjenu političkog i gospodarskog ustrojstva.
Štoviše, u drugom Reaganovom mandatu uspostavljena je do tada najkvalitetnija suradnja između američkog predsjednika i sovjetskog komunističkog vođe Mihaila Gorbačova. Baš kao što Trump pokušava sa Sjevernom Korejom, Sirijom i Afganistanom. Reforme koje je pokrenuo Gorbačov, poznate kao „prestrojka“ i „glasnost“, nisu, međutim, mogle zaustaviti neminovni slom i raspad golemog komunističkog carstva.
Ronald Reagan je uspio u svom ultimativnom međunarodnom cilju – uništenje komunizma koji je bio glavno sjeme zla na tlu Europe i svijeta u 20. stoljeću.
Reagan i Trump – procvat Amerike
Na unutarnjem planu Reagan je bio protivnik prevelike uloge države u ekonomiji, pa je odmah krenuo s mjerama deregulacije tržišta i drastičnog smanjenja poreza. Unatoč golemu otporu demokrata, kao i početnim neuspjesima, Reaganov ekonomski program, poznat kao „reaganomika“, već početkom 1983. godine počeo je davati dobre rezultate te doveo do postupnog smanjenja inflacije, pada nezaposlenosti te porasta životnog standarda.
Još gori tretman, već u predizbornoj kampanji, a posebno nakon što je postao predsjednik Amerike, imao je Donald Trump. Njegov slogan „Učinimo ponovno Ameriku velikom!“, bio je toliko iritantan za američki medijsko-političko-kulturni establishment, da nema opstrukcije koja nije svakodnevno dolazila iz tih krugova, od običnog ruganja do pokušaja opoziva i rušenja.
Trump se nije pokolebao u svojoj viziji Amerike, kao niti Reagan. Danas Amerika stoji ekonomski bolje nego ikada, a osobito je važno: srednji građanski sloj ponovno postaje motor, snaga i okosnica Amerike. A to nije želja i namjera”elita”, čije su namjere bipolarne podjele na svim nivoima, ne samo u Americi. I to je razlog njihovog bijesa na miljenika građanske Amerike, predsjednika Donalda Trumpa.
Photo: narod.hr
Četiri velike tajne Trumpovog uspjeha koje mediji kriju:
Četiri velike tajne kojih se većina medija boji ispričati jesu: da američka ekonomija raste na način koji izravno pomaže najugroženijim segmentima društva; da trgovinska politika jasno funkcionira; da se protok ilegalnih imigranata naglo smanjuje; i da su prvi put u 65 godina Sjedinjene Države praktično prestale biti neto uvoznik nafte. Sve su to bila obećanja Trumpove kandidature, a prva tri bila su područja u kojima su prethodne uprave obećavale akcije, ali nisu ih uspjele ispuniti. Čak i sada, demokratski predsjednički kandidati još razmišljaju o „smanjenju poreza za bogate“ prije nego što su se uputili u svoje „vode“ do otvorenih granica, „zelenog terora“, klimatskih promjena i nacionalnih razgovora o „važnim društvenim promjenama“.
Ronald Reagan je, kao i Donald Trump, istinski vjerovao u američku moć, ne samo vojnu, nego i onu ekonomsku, utemeljenu na snazi i sposobnosti američkog čovjeka za postizanje velikih rezultata. On, kao ni Trump, nije imao problema s idejom američke imperije, barem ne na način kako o tome Europljani razmišljaju.
U trenutku dok je Reagan bio na čelu SAD-a, bio je svjetlo milijunima ljudi koji su bili pritisnuti komunističkom čizmom i terorom ‘crvenih diktatura’. Amerika je za porobljene i rezignirane ljude komunističkih zemalja predstavljala istinski simbol slobode i nade. Upravo Reaganova Amerika bila je zemlja koja je zapadni, demokratski svijet vodila do pobjede u hladnom ratu i svijetu probudila nadu za konačnu pobjedu nad totalitarizmima 20. stoljeća.
Danas je slično: slobodoljubivi svijet, ucijenjen drugim ideologijama u „soft celofanu“, gleda u Ameriku i Donalda Trumpa kao svjetionik očuvanja i jačanja onoga što je najvrjednije iznjedrila zapadna civilizacija – slobode govora i ljudskih prava. A to se elitama ne sviđa, jer to i sredstvo nadzora i upravljanja poltičkim i drugim procesima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
