Većina današnjih ljudi o nauku i djelovanju Crkve, te njenih genija, saznaje samo na osnovi iskrivljenih slika, a u kulturi unutar koje žive ne mogu razumjeti pravi smisao tih veleumova povijesti Crkve i uopće svijeta.
Crkva nastavlja nuditi moralnu i duhovnu alternativu ljudima uronjenima u kulturu koja ih bezočno uči tražiti trenutno zadovoljstvo. Crkva se prisjeća svojih istakutih osoba poput današnjeg blaženika Ivana Dunsa Scota, Karla Velikoga, svetoga Tome Akvinskoga, svetoga Franje Asiškoga, svetoga Franje Ksaverskoga i još mnogih poznatih drugih koje nam postavlja za primjer kako čovjek istinski treba živjeti.
Današnji zaštitnik je blaženi Ivan Duns Scot (Johannes Duns Scotus), veliki škotski teolog i filozof. Franjevac i genij nazvan “Doctor subtilis” (“profinjeni, oštroumni naučitelj”), rodio se oko 1265. u škotskom gradu Dunsu (Berwickshire). Jedan od najvećih srednjovjekovnih mislilaca, tvrdio je da se crkveno učenje ne može svesti u znanstveni sustav i da se vjerske dogme ne mogu logički dokazati.
Isticao je sveopću nazočnost Isusa Krista i dokazivao prednost ljubavi nad znanjem. Vjerovanje nije po njemu čin uma, već odluka volje, a teologija je samo praktično učenje. Kao nominalist smatrao je da objektivno postoje samo pojedinačne stvari, materija postoji i bez oblika i prethodi mu, a preko oblika dobiva stvarnost. U spoznajnoj teoriji polazio je od osjeta, vjerovao je da se tek intelektom dolazi do prave spoznaje, a u etici je bio relativist.
Po njemu je prvi iskonski Božji čin ljubav, Bog je u sebi bitno ljubav, a druga bića je stvorio ne nužno, nego zato što je htio s njima podijeliti u najvišem stupnju svoju ljubav. Premda jedan od vodećih skolastičara, začetnik skolastičkog smjera i škole, navijestio je novovjekovnu kritičku misao.
Posljednja velika figura zlatnoga doba srednjovjekovne filozofije, nadasve logičar i metafizičar, posjedovao je veliku sklonost prema matematici i znanosti. Tu je ključ njegova misaonog sustava kojim je tako obilno obogatio filozofsku i teološku baštinu svoga vremena.
Cjelokupna njegova djela izdao je prvi puta 1639. irski franjevac, povjesničar Luke Wadding, a brojne komentare objavio je hrvatski mariolog Karlo Balić. Od njegovih brojnih djela (mnoga su izgubljena) ističu se “Oxfordski komentari”, “Različita pitanja i rasprave”, “Analitičke rasprave iz metafizike” i “Traktat o prvom počelu”.
Glasovit je i po obrani i promicanju istine o bezgrešnom začeću. Tvrdio je kako je Marijino začeće slobodno od istočnoga grijeha, po milosti Kristovoj, kojom je ona unaprijed očuvana od grijeha, zbog budućeg Bogomajčinstva. Preminuo je na današnji dan 1308. u Kölnu. Franjevci su ga oduvijek štovali kao blaženika, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1993., nazivajući ga “radosnim navjestiteljem utjelovljene Riječi i braniteljem Marijina bezgrešnog začeća”.
Većina današnjih ljudi o nauku i djelovanju Crkve, te njenih genija, saznaje samo na osnovi iskrivljenih slika, a u kulturi unutar koje žive ne mogu razumjeti pravi smisao . Vjerna zadaći koju ispunja već dvije tisuće godina, Crkva nastavlja nuditi moralnu i duhovnu alternativu ljudima uronjenima u modernu “kulturu” koja ih bezočno uči tražiti trenutno zadovoljstvo. Crkva se prisjeća svojih istakutih osoba poput današnjeg blaženika Ivana Dunsa Scota, Karla Velikoga, svetoga Tome Akvinskoga, svetoga Franje Asiškoga, svetoga Franje Ksaverskoga i još mnogih poznatih drugih koje nam Crkva postavlja za primjer kako čovjek istinski treba živjeti.
A smisao poruke modernom čovjeku?
Poruka je ovo: i vi možete težiti biti jedan od ovakvih ljudi – graditelji civilizacije, sluga Bogu i ljudima ili odvažni misionar Kristove dobrote i ljubavi. Ili biti samoživa jedinka usmjerena na zadovoljavanje svojih apetita. Naše društvo čini sve što je u njegovoj moći kako bi nas navelo na ovaj drugi put.
Budimo svoji.
Ne idimo u čoporu, nego proglasimo svoju neovisnost od “moderne kulture” kojoj je tako malo stalo do nas i proglasimo da namjeravamo živjeti kao čovjek, a ne kao zvijer.
Onako kako su naučavali geniji Crkve kroz cijelo njeno vrijeme, a napose kroz metafizički plodonosni srednji vijek i svjetlo koje je zasjalo Europu kroz njene genije, od kojih je jedan i današnji blaženik.
