Najefikasniji lijek protiv korupcije , prema iskustvima najnaprednijih demokracija, je efikasno i nekorumpirano pravosuđe. S vremenom, postalo je očito da je baš pravosuđe najbolnija točka, danas više i ne mlade, hrvatske demokracije.
Međunarodni dan borbe protiv korupcije obilježava se od 2003. godine kada je Opća skupština UN posebnom rezolucijom ukazala na problem korupcije i potrebu svakodnevne borbe protiv nje. Prije nekoliko dana objavljen je Indeks percepcije korupcije prema kojem je Hrvatska ostala na 48 bodova kao i 2013. godine, ali je po rangu nazadovala za četiri mjesta, te je na ljestvici od 175 zemalja sada na 61. mjestu. Korupcija prodire u sve segmente društva i predstavlja najveću ugrozu gospodarskog, društvenog i političkog razvoja, te prosperiteta Republike Hrvatske.
Međunarodni dan borbe protiv korupcije obilježava se s ciljem da se ukaže na rasprostranjenost te vrlo negativne društvene pojave, koja poput rak-rane razjeda već dugi niz godina hrvatsko društvo, naslijedivši modalitete koruptivnog ponašanja iz komunističkog sustava.
Za što se u Hrvatskoj najčešće daje mito?
Sudac Kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu i zamjenik predsjednika Državnog sudbenog vijeća (DSV) Mijo Galijot na zagrebačkom Pravnom fakultetu obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom ‘Korupcija: aktivno podmićivanje u hrvatskom pravosudnom sustavu i praksi’. Iz više relevantnih izvora i statistika došao je do zanimljivih podataka o profilu osoba koje daju i nude mito, piše tportal.hr
Njegovi podaci pokazuju da se mito najčešće daje zbog rješavanja sudskog ili upravnog predmeta (30,15 posto), potom zbog pokušaja izbjegavanja prekršajne odgovornosti (20,1 posto), pogodovanja u javnim nabavama(16,08 posto), polaganja raznih ispita (15,08 posto), požurivanja rješavanja sudskog ili upravnog predmeta (3,08 posto), neovlaštenog pribavljanja povjerljivih ili službenih informacija (3,02 posto), izbjegavanja kaznene odgovornosti (1,51 posto), a u druge svrhe u 11,06 posto slučajeva – među kojima su namještanje sportskih utakmica, izbjegavanje inspekcijskog nadzora, politička korupcija u lokalnoj vlasti ili nezakoniti prelazak granice.
Korupcija u Hrvatskoj – kada će je konačno kazniti birači?
Standardna međunarodna mjerenja pokazuju visoku razinu korupcije u Hrvatskoj. Percepcije govore o ukorijenjenoj korupciji u pravosuđu i političkim ustanovama (strankama, središnjoj i lokalnim vlastima). Koruptivni slučajevi uglavnom se sudski procesuiraju kao posljedica političkih obračuna, a neučinkovito pravosuđe samo potvrđuje tu percepciju. Brojni su slučajevi optužbi za korupciju; od bivšeg premijera, pokojeg ministra ili direktora javne firme do tzv. lokalnih šerifa poput gradonačelnika Zagreba, opterećenog s nekoliko optužnica, te njegovih kolega u Vukovaru, Dubrovniku, Zadru, Varaždinu, Sisačko-moslavačkoj županiji itd.
Navedeni primjeri dovode do pitanja kako je moguće da se značajan dio optuženih ili osuđenih ponovo natječe za političke položaje ili, još važnije, zašto glasači u Hrvatskoj ne kažnjavaju koruptivno ponašanje?
Izvor: narod.hr/tportal.hr
