9. prosinca Međunarodni dan borbe protv korupcije – rak ranu hrvatskog društva može izliječiti samo efikasno i nekorumpirano pravosuđe!

Foto: Thinkstock

Najefikasniji lijek protiv korupcije , prema iskustvima najnaprednijih demokracija, je efikasno i nekorumpirano pravosuđe. S vremenom, postalo je očito da je baš pravosuđe najbolnija točka, danas više i ne mlade, hrvatske demokracije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Međunarodni dan borbe protiv korupcije obilježava se od 2003. godine kada je Opća skupština UN posebnom rezolucijom ukazala na problem korupcije i potrebu svakodnevne borbe protiv nje. Prije nekoliko dana objavljen je Indeks percepcije korupcije prema kojem je Hrvatska ostala na 48 bodova kao i 2013. godine, ali je po rangu nazadovala za četiri mjesta, te je na ljestvici od 175 zemalja  sada na 61. mjestu. Korupcija prodire u sve segmente društva i predstavlja najveću ugrozu gospodarskog, društvenog i političkog razvoja, te prosperiteta Republike Hrvatske.

Međunarodni dan borbe protiv korupcije obilježava se s ciljem da se ukaže na rasprostranjenost te vrlo negativne društvene pojave, koja poput rak-rane razjeda već dugi niz godina hrvatsko društvo, naslijedivši modalitete koruptivnog ponašanja iz komunističkog sustava.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za što se u Hrvatskoj najčešće daje mito?

Sudac Kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu i zamjenik predsjednika Državnog sudbenog vijeća (DSV) Mijo Galijot na zagrebačkom Pravnom fakultetu obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom ‘Korupcija: aktivno podmićivanje u hrvatskom pravosudnom sustavu i praksi’. Iz više relevantnih izvora i statistika došao je do zanimljivih podataka o profilu osoba koje daju i nude mito, piše tportal.hr

Njegovi podaci pokazuju da se mito najčešće daje zbog rješavanja sudskog ili upravnog predmeta (30,15 posto), potom zbog pokušaja izbjegavanja prekršajne odgovornosti (20,1 posto), pogodovanja u javnim nabavama(16,08 posto), polaganja raznih ispita (15,08 posto), požurivanja rješavanja sudskog ili upravnog predmeta (3,08 posto), neovlaštenog pribavljanja povjerljivih ili službenih informacija (3,02 posto), izbjegavanja kaznene odgovornosti (1,51 posto), a u druge svrhe u 11,06 posto slučajeva – među kojima su namještanje sportskih utakmica, izbjegavanje inspekcijskog nadzora, politička korupcija u lokalnoj vlasti ili nezakoniti prelazak granice.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Korupcija u Hrvatskoj – kada će je konačno kazniti birači?

Standardna međunarodna mjerenja pokazuju visoku razinu korupcije u Hrvatskoj. Percepcije govore o ukorijenjenoj korupciji u pravosuđu i političkim ustanovama (strankama, središnjoj i lokalnim vlastima). Koruptivni slučajevi uglavnom se sudski procesuiraju kao posljedica političkih obračuna, a neučinkovito pravosuđe samo potvrđuje tu percepciju. Brojni su slučajevi optužbi za korupciju; od bivšeg premijera, pokojeg ministra ili direktora javne firme do tzv. lokalnih šerifa poput gradonačelnika Zagreba, opterećenog s nekoliko optužnica, te njegovih kolega u Vukovaru, Dubrovniku, Zadru, Varaždinu, Sisačko-moslavačkoj županiji itd.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Navedeni primjeri dovode do pitanja kako je moguće da se značajan dio optuženih ili osuđenih ponovo natječe za političke položaje ili, još važnije, zašto glasači u Hrvatskoj ne kažnjavaju koruptivno ponašanje?

 

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.