“To što Marko doživljava u glazbi, to sam i ja doživljavao u književnosti, ali to što nas dva doživljavamo u književnosti i glazbi, to je i Kuzma Kovačić doživljavao u kiparstvu…” rekao je za Hrvatski tjednik od 17. kolovoza 2017. književnik i akademik Ivan Aralica o napadima na Marka Perkovića Thompsona, ali Thompsonovoj genijalnosti, značaju pjesme Bojna Čavoglave.
Osnovni je problem Marka Perkovića Thompsona u tome što je on središnja figura na našoj glazbenoj sceni. Iskrsla iznenada i, gotovo bih rekao, niotkuda. Iskrsla u jednome povijesnome trenutku i svoju bit umjetničku vezala za taj povijesni trenutak u cjelini.
Ja ne pretjerujem, ja vrlo racionalno donosim presudu da Marko Perković Thompson na hrvatskoj glazbenoj sceni predstavlja prvu ličnost i problem nastaje u tome što lijeva politička opcija ne dopušta da u umjetnosti, bilo kojoj, književnosti, glazbi, likovnoj, kiparstvu, na prvome mjestu figuriraju konzervativni umjetnici.
Oni su odnekuda za sebe same rezervirali mjesto mainstreama središnje pojave, a sve druge koji se pojavljuju kao konzervativni i domoljubni umjetnici, žele gurnuti na periferiju. Ako se to ne može dogoditi, da uspiju gurnuti nekoga na periferiju, onda mu počnu dijeliti političke etikete. Kad govorim o Marku to, ja moram reći da istodobno govorim i o sebi samome. To što Marko doživljava u glazbi, to sam i ja doživljavao u književnosti, ali to što nas dva doživljavamo u književnosti i glazbi, to je i Kuzma Kovačić, najmarkantnije lice našega kiparstva, doživljavao u kiparstvu. I tako možete nabrojati niz pojava.
Dokaz da je Marko Perković veliki umjetnik, umjetnik kakvoga danas na glazbenoj sceni u Hrvatskoj nema je i to da njegove pjesme, pjesme čiji je tekst pisao, čiju je glazbu pisao, kada ih interpretiraju drugi interpreti – uzmite slučaj Vanne i klape Cambi – te pjesme pobjeđuju na svim festivalima.
Dakle, one i bez interpretacije Marka Perkovića Thompsona koji je obilježen takvim žigovima što mu ih je namijenila lijeva opcija, te pjesme izbijaju na čelo.
Čak mogu reći, i to sam rekao Marku: Pazite, ako Vaše pjesme mogu interpretirati drugi interpreti, može Vam se dogoditi da te pjesme u njihovoj interpretaciju budu bolje od pjesama Vaših u Vašoj interpretaciji. Ako se to događa s jednim umjetnikom, onda se može slobodno reći da je to prvak komu nema premca.
Za Marka Perkovića Thompsona, za njegovu glazbu, za njega kao čovjeka vezano je mnogo teza, ali istaknut ću samo jednu.
Onih ratnih godina kada su se pojavljivale različite pjesme, ovakve i onakve domoljubne, znao sam značenje tih pjesama, one igraju ključnu ulogu, to ne trebam dokazivati, u jednom kritičnom trenutku angažiraju mase, a mase podržavaju povijesna gibanja. I to je njihova uloga. Ja sam pratio cijelu tu produkciju i nisam bio zadovoljan s mnogim pjesmama koje su se tada pojavljivale, s jednim dijelom jesam.
A dogodilo mi se jednoga dana da sam išao svojim autom i čujem pjesmu Čavoglave.
Stao sam ispod kestena, poslušao sam pjesmu do kraja i kako sam tada bio u Kriznome štabu za obranu Drniša i situiranje oružja naše 142. brigade, ja sam prvom prilikom pitao svoje prijatelje poznaju li toga Marka Perkovića Thompsona. Moram reći da mi je odgovor na to bio malo čudan. Rekli su mi da je to jedan konobar iz Drniša. Rekao sam, kakav konobar, pa to je genij. Oni su se nasmijali.
On je genij. U tome je problem, što je Marko genij. Nije slučajno da je Marka otkrio Zdenko Runjić. Genij je otkrio genija.
Ako je ponovno sporan pozdrav Za dom spremni na početku njegove pjesme Čavoglave, predložio bih svome dragome Marku da svoje slušatelje educira novome pozdravu, a taj bi glasio tako što bi on rekao ‘Za dom spremni’, a publika bi odgovarala ‘Smrt komunizmu i fašizmu!’ Može i obrnuto! Da Marko usklikne ‘Smrt komunizmu i fašizmu’, a da publika odgovori ‘Za dom spremni’.
Može i tako da se u znak protesta svi u svakoj prilici na takav način pozdravimo.
To nije nikakva izmišljotina, to je temeljni smisao Markova pozdrava na početku Čavoglava i tko to ne razumije, taj ne može razumjeti genij Marka Perkovića Thompsona, zaključio je akademik Ivan Aralica, bivši saborski zastupnik te potpredsjednik HDZ-a, književnik i profesor hrvatskoga jezika i književnosti po profesiji. Jedan od dominantnih hrvatskih narativnih prozaika druge polovice 20. stoljeća.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
