„Arma Christi ili svatko nosi svoj križ“, nevelika je ali zanimljiva izložba koja je nastala kao plod suradnje čak 5 slovenskih i hrvatskih muzeja (Pokrajinskog muzeja Celje, Posavskog muzeja Brežice, Muzeja kršćanstva na Slovenskem, Muzeja brodskog Posavlja i Gradskog muzeja Požega), a moguće ju je razgledati do 22. travnja u Muzeja brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu.
Autorica izložbe, Barbara Trnovec, nastojala je na jednostavan i publici lako razumljiv način približiti pučku tradiciju čašćenja Kristove Muke, koja u nas i u Sloveniji, kao drugdje i diljem Europe, ima kontinuitet još kod kasnoga srednjeg vijeka, i koja je, kako to pokazuje „Bajka o čovjeku koji je želio drugi križ“ koja je otisnuta na početku izložbenog kataloga (kao uostalom i tradicionalna procesija „Za križen“ koja se na otoku Hvaru održava na Veliki Četvrtak već punih 5 stoljeća), u vjernom kršćanskome puku živa i prisutna još i danas.
Izložba je koncipirana oko tri ikonografske teme prikazivanja Kristove Muke: Arma Christi, Kristove patnje i Misa sv. Grgura, koje svaka na svoj način prispodobljuju staru istinu vjere: „Kako je naš Gospodin otkupio svijet svojim križem, svojom smrću i prolijevanjem svoje krvi, a ne svojim čudesima i propovijedanjem, tako i mi dijelimo milost otkupljenja samo križem i progonstvima koje podnosimo.“ (o. Louis Lallemant).
Arma Christi latinski je naziv za predmete kojima je Krist bio mučen ili koji simboliziraju njegovu muku, jer se uz nju u svetim spisima spominju. Najdojmljiviji izložbeni eksponat koji predstavlja te sprave svakako je „glaža“ tj. slika na staklu „Križ s Arma Christi“ koju je za ovu izložbu ustupio Pokrajinski muzej u Celju, a koja resi i naslovnicu izložbenog kataloga. Ta slika, nastala u drugoj polovici 19. st. u pučkoj tradiciji slikanja na staklu iz koje se početkom 20. st. u Hrvatskoj razvilo naivno slikarstvo, prikazuje Krista na križu koji je „okićen“ kliještima, strelicama, čekićima i bičevima, dok se sa njegovih strana nalaze ljestve, štap sa spužvom, mač, kocke, kalež, crveni plašt, koplje, stup s Veronikinim rupcem i pijetlom, Mjesec i Sunce i dr. U podnožju križa prikazana je Adamova lubanja, oko koje je, kao i oko baze križa, omotana zmija.
Ovaj prikaz, dubokog emotivnog i simboličkoga naboja, referira se na mnogobrojna mjesta u Evanđeljima, te na neka u Apokrifima (Veronikin rubac), no njegova glavna poruka temelji se ne tumačenjima iznesenim Pavlovim poslanicama Rimljanima i Timoteju. U njima čitamo da: „kao što po jednom čovjeku (Adamu) uđe u svijet grijeh (kojeg na slici simbolizira zmija) i po grijehu smrt (na slici ju simbolizira lubanja), i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt“, Krist svojom pravednošću i mukom „obeskrijepi smrt i učini da zasjaju neraspadljivost i život!“ Ili kako je to jednom netko zamijetio: „Ljudska povijest priča je o dva vrta: u Edenskom Adam je pao, a u Getsemanskom, Isus je ustao“, krajnje jezgrovito objasnivši da je prihvaćanjem volje Božje, Krist svojom teškom patnjom (koju na slici simboliziraju arma Christi – mnogobrojni predmeti njegove Muke) pobijedio Smrt, koja je bila ušla u svijet Adamovom lakomislenošću.
Također zanimljiv izraz pučke pobožnosti su procesijska raspela sa prikazima pojedinih predmeta Kristove muke koja nisu rijetkost ni po Hrvatskim crkvama (jedno takvo, iz Posavskog muzeja u Brežicama, iz 18. st imamo prilike vidjeti na izložbi) i domovima (osobito primjerice na Hvaru), ali i križevi s arma Christi u bocama, koji su češći u domovima po kontinentalnoj Hrvatskoj, a koji su na izložbi zastupljeni primjercima iz Pokrajinskog muzeja u Celju i Gradskog muzeja u Požegi.
Najveći broj izložbenih eksponata posvećen je temi Kristovih patnji. Osim četrnaest ručno koloriranih bakroreza koji predstavljaju 14 postaja Križnog puta, ističu se kipovi i slike trpećeg Krista iz 18. st., koji se međutim više mogu vezati za oficijene crkvene, nego li za autentične pučke izraze Kristološke pobožnosti.
Običaj označavanja postaja Križnoga puta prenesen je u Europu u pasionskom zanosu kasnog srednjega vijeka iz Jeruzalema u 15. st. Broj postaja je varirao od početnih 7, ali se već u 17. st. ustalio na 14. od kojih međutim neke nisu biblijski utemeljene (npr. 6. i 9.) zbog čega je svojedobno car i kralj Josip II tražio njihovo uklanjanja iz crkava.
Treća izložbena cjelina, ona posvećena ikonografskoj temi „Mise sv. Grgura“ za posjetitelje će možda predstavljati najveće iznenađenje. Na izložbi ona je zastupljena fotografijom fragmenta freske s prikazom Mise sv. Grgura koja je 2007. otkrivena u kapeli sv. Nikole na Vimperku nad Podvinom kod Polzele.
Riječ je o ikonografskom motivu koji također potječe iz 15. st., i koji prikazuje viđenje pape Grguta I. u času kada mu se tijekom mise, na samome oltaru ukazao Čovjek boli – trpeći Krist, kao odgovor na njegovo traženje nebeskog znaka koji bi uvjerio sumnjajuće(g) u istinitost Crkvene dogme o pretvorbi (transuptanciji).
Freske ove tematike do danas nisu otkrivene na području kontinentalne Hrvatske, iako su vrlo slični prikazi tzv. Imago pietatis relativno česti diljem naše domovine, sve do Kotora. Otkrivanje freske s prikazom mise sv. Grgura ispod debelih slojeva boje kasnijih epoha u nekoj gotičkoj crkvi ili kapeli sjeverne Hrvatske zacijelo je samo pitanje vremena, jer je nemoguće da Grgurovoj misi sličan događaj ludbreškog čuda Presvete krvi Kristove iz 1411. (koji je možda, obzirom da su zbog njega čak dvaput papini legati dolazili u Hrvatsku posredno potakao i nastanak Vimperške freske prema grafičkom predlošku s kraja 15. st.) nije potakao nastanak istovrsnih slikovnih prikaza u našoj onodobnoj sakralnoj umjetnosti.
Izložbu je popratio katalog u kojem, uz kvalitetne reprodukcije i tekst autorice, svakako valja spomenuti i zanimljiv članak kustosice Muzeja Brodskog Posavlja Karoline Lukač „Sjećanja na muku Kristovu u običajima brodskog Posavlja.“
* Ante Vranković samostalni je umjetnik – likovni i umjetnički kritičar, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2003. godine.
Diplomirao je arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Autor je jedne knjige i više od stotinu predgovora izložbenim katalozima, članaka u stručnim časopisima, časopisima za kulturu, novinama (Život umjetnosti, Čovjek i prostor, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Glas Gradskog muzeja u Karlovcu, Hrvatska revija, Hrvatsko slovo, Matica, Croatia – putni časopis/Inflight Magazine, Euro City, Nova Akropola, Školske novine, Slobodna Dalmacija, itd.), kao i u drugim medijima (radio, TV, Internet).
Napisao je prvi etički kodeks hrvatskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti, usvojen 17. siječnja 2006.
