(AUDIO) 10. travnja 1941. Zagreb i proglašenje NDH – kako su izgledali neizvjesni dani nakon napada Nijemaca na Beograd do dana proglašenja NDH?

NDH je proglasio 10. travnja 1941. godine pukovnik Slavko Kvaternik u Zagrebu. Malo je poznato kako su izgledali u Zagrebu i Hrvatskoj neizvjesni dani od državnog udara u Beogradu 27. ožujka 1941. do početka rata u Jugoslaviji 6. travnja 1941. godine, te proglašenja NDH na današnji dan 1941. godine. Nitko nije znao što se događa i što će se dogoditi…

Nakon državnog udara u Jugoslaviji 27. ožujka 1941. u režiji Beograda i vojske na čelo države došao je Srbin i prvi čovjek Jugoslavenske vojske general Dušan Simović. Nastupili su neizvesni dani o tome što će se dalje događati u zemlji i nastupila je neizvjesnost koja se mogla osjetiti i u zraku.

Glavne parole u Beogradu nakon vojnog udara bile su “Živio kralj!” i “Čuvajmo Jugoslaviju!”, nama poznati slogan i iz olovnih vremena kada je umro Josip Broz Tito 1980. godine. No, dok se Titova Jugoslavija očuvala 10 godina, doduše u pažljivoj pripremi Beograda i velikosrba za rat i zadavanje odlučnog udarca Hrvatima, međunarodne okolnosti 1941. dovele su do druge situacije: Jugoslavija je bila očuvana ne 10 godina, nego tek 10 dana. Ona je nestala u travanjskom ratu i brzom kapitulacijom Beograda i jugovojske, praktički bez otpora Njemačkoj, sa vrlo malim gubicima na obje strane.

Radio emitiranje u Zagrebu – poziv na rušenje Jugoslavije

U međuvremenu, u Zagrebu su se nakon napada 6. travnja počele emitirati poruke s nepoznate radio postaje s kojih su se čule riječi vođe hrvatske ustaške emigracije dr. Ante Pavelića u kojem se hrvatski narod poziva ljude na pripravnost i spremnost na osnivanje države Hrvatske (vidi Hrvatsko domobranstvo u II. svjetskom ratu, Ivan Košutić, str. 28.). Zagrepčani su poslušali poruku i bili zbunjeni, posebno jer se u Jugoslaviji nije smjela apostrofirati hrvatska državnost, ali ih je zbunjivalo što se u proglasu nigdje ne spominje dr. Vladko Maček i stožerna hrvatska stranka HSS.

Radio postaja je najavila i druge emisije, a ljudi su sa znatiželjom i nestrpljivošću očekivali što će se dogoditi, te su se okupljali oko radio aparata da vide o čemu se zapravo radi. Nova emisija je uskoro emitirana, a nedoumice nisu otklonjene ni nakon druge emisije. Velika pomutnja tada je zavladala u redovima Hrvatske građanske i seljačke zaštite koja je bila osnovana u Banovini Hrvatskoj s ciljem zaštite hrvatskog naroda od brojnih četničkih udruga i skupina osnovanih diljem Hrvatske i Jugoslavije (preko 500 četničkih udruženja!), kao i velikog intenziteta velikosrpskog terora koji je intenziviran stvaranjem Banovine Hrvatske. Te jedinice hrvatske zaštite su bile praktički poluvojne organizacije i imale brojno članstvo, pogotovo u  Zagrebu gdje su bile dobro naoružane i kasnije bile pomoć Anti Paveliću i ustašama da preuzmu vlast u Zagrebu od raspadaujuće države Jugoslavije i brojnih vojnih poraženih skupina, gdje je bilo mnoštvo Srbijanaca, koje su tumarale Zagrebom i Hrvatskom.

Zatim su 7. travnja 1941. bacani leci iz aviona o pozivu na “ustanak hrvatskog naroda” protiv velikosrpske hegemonije (vidi Hrvatsko domobranstvo u II. svjetskom ratu, Ivan Košutić, str. 30.).

Istovremeno i jugoslavenski kralj Petar izdaje proglas gdje tvrdi da je situacija pod kontrolom i da Jugoslaviju treba braniti. No, bile su to riječi očaja jer nakon dva dana kralj ponovno izdaje proglas koji je djelovao puno kaotičnije, i to daleko od prijestolnice u Beogradu s nepoznatog mjesta.

To je ljudima davalo potvrdu da situacija nije pod kontrolom.

Vladko Maček napušta Vladu – uvod u osnivanje Nezavisne Države Hrvatske

Tog dana i Vladko Maček, vođa hrvatskog naroda, napušta vladu koja je otišla iz Beograda u Užice (gdje su koji mjesec kasnije združeni Tito i Draža Mihajlović napali Nijemce). On se obraća hrvatskom narodu da zadrži mir, a Srbi mu zamjeraju što nijednom riječju nije pozvao Hrvate da brane Jugoslaviju.

Istovremeno, građani Jugoslavije su upozoravani i pozivani da ne slušaju strane radijske postaje.

Život u Zagrebu se nije izmijenio, radile su trgovine i sve javne institucije, kina i novine su normalno djelovale i izlazile.

Tog 9. travnja 1941. emitiran je još jedan radio proglas dr. Ante Pavelića o “potrebi uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske” (vidi Hrvatsko domobranstvo u II. svjetskom ratu, Ivan Košutić, str. 32.). Bilo je to posljednje obraćanje prije uspostave Nezavisne Države Hrvatske koje se dogodilo dan kasnije, od osobe za koju su Zagrepčani znali da je već 12 godina u emigraciji i da je izrazito antijugoslavenski orijentirana. Ante Pavelić je pozivao i hrvatske vojnike da okrenu svoje oružje protiv srpskih oficira, a prvi su se na to odazvali hrvatski vojnici pripadnici 108. pješačke pukovnije u Bjelovaru, još dva dana prije uspostave NDH.

Dana 10. travnja pukovnik jugoslavenske vojske Franjo Nikolić posjećuje Slavka Kvaternika koji je u Ulici kralja Zvonimira 12 prije toga uspostavio privremeni stožer. Jugoslavenska vojska je i u Zagrebu bila u raspadanju. Nikolić se stavio na raspolaganje, te mu je kao i nekoliko drugih važnih osoba dao do znanja da će 10. travnja biti uspostavljena hrvatska država.

Važno je istaknuti da su Nijemci ozbiljno kontaktirali dr. Vladka Mačeka, znajući njegov utjecaj u narodu, a izaslanik za razgovore Veesenmayer došao je zbog toga iz Berlina. On je nastojao uvjeriti Mačeka da bi bilo od neprocjenjive vrijednosti da se suzdrži od bilo kakvog djelovanja, a sam Maček se sastao s Kvaternikom i dao garancije.

Zagreb uoči 10. travnja 1941. i proglašenje NDH

Noć uoči 10. travnja 1941. Zagrepčani su proveli u iscrpljujućoj neizvjesnosti i iščekivanju idućeg dana koji će sigurno izmijeniti njihove živote. Svi su bili cijele noći uz radio aparate, a na programu je bila ozbiljna glazba s povremenim vijestima. Govorkalo se o njemačkim tenkovima na putu za Zagreb, te informacije o protuofenzivama i velikom otporu jugoslavenske vojske.

Što će se dogoditi? Kakvi su to njemački vojnici koji nezadrživo osvajaju državu za državom? Što će biti kada dođu u Zagreb?

Osvanuo je Veliki četvrtak na dan 10. travnja 1941., a ulice Zagreba bile su puste. Sve je bilo prazno.

Jugoslavenska vojska bila je u metežu povlačenja preko Savskog mosta, stiglo je i podne.

U prvim poslijepodnevnim satima Zagrepčani su pomalo izašli na ulice.

Tako se Zagreb doimao prije nego će iz Maksimirskom ulicom, pa Vlaškom, Jurišićevom, Jelačićevim placem i Ilicom zatutnjati njemački tenkovi s otvorenim terenskim automobilom u kojem je sjedio mladi čovjek u smeđoj odori s hrvatskom trobojnicom  (vidi Hrvatsko domobranstvo u II. svjetskom ratu, Ivan Košutić, str. 38.). 

Kolona se kretala prema napuštenim vojarnama na Črnomercu.

Tako je izgledao prvi dan NDH, a kasnije na ceste je izašlo mnoštvo ljudi gdje su dočekali proglas Slavka Kvaternika o proglašenju NDH u 16 sati.

Petar Pekić koji je sam bio očevidac tih događaja, izdao je knjigu ‘Postanak NDH’ (može se nabaviti i u knjižarama i u antikvarijatima), a u njoj je kao povjesničar zabilježio taj dan ovim riječima:

“U revolucionarnom duhu osvanuo je znameniti 10.04. Zagrebačko je građanstvo s razumljivom napetošću očekivalo velike događaje. Istovremeno se očekivao dolazak njemačke vojske kao vjesnice slobode i odlučan nastup ustaša, koji je u gradu bivalo sve više. I zaista se i jedno i drugo zbilo skoro u isto vrijeme. Njemačka je vojska zajedno s ustaškim odredima, od Virovitice, Bjelovara, Čazme, Božjakovine i Dugog Sela istoga dana oko 4 sata poslijepodne ušla u Zagreb, uz neopisivo slavlje i oduševljenje hrvatskog građanstva U Zagrebu je tada bilo uhapšeno oko 800 hrvatskih omladinaca, koji su istoga dana imali biti strijeljani. Tako su Nijemci bili spasitelji ne samo tih omladinaca nego i velikog broja ostalih građana, koje su srpske vojne vlasti u posljednjim svojim trzajima namjeravale pogubiti. Prema tome su spriječene nove grozote Bartolomejske noći i Sicilske večernje i u ostalim dijelovima Hrvatske, gdje su se još nalazili ostaci srpske vojske, jer im je blizina Nijemaca ubila svaku volju za osvetom. A što god je minula tjeskoba bila mučnija, to je veselje postalo veće.

Zagreb je odjeven u hrvatske narodne i njemačke zastave plivao u moru sreće i radosti. Po ulicama se talasalo nepregledno mnoštvo naroda, te u frenetičnom zanosu i vihoru oduševljenja klicalo slobodnoj domovini i njenim velikim saveznicima Njemačkoj i Italiji.

Dok je još zagrebačko građanstvo bilo pod prvim snažnim i uzbudljivim dojmom dolaska njemačke vojske te oboružanih hrvatskom trobojkama ukrašenih ustaša vojskovođa i doglavnik Slavko Kvaternik, kao zamjenik Poglavnika dr. Ante Pavelića je oko 4 sata poslije podne na zagrebačkoj krugovalnoj postaji pročitao hrvatskom narodu slijedeći historijski proglas:

“Božja providnost i volja našega saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost Poglavnika dra Ante Pavelića te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su, da danas, pred dan uskrsnuća Božjeg sina, uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.

Pozivam sve Hrvate u kojem god mjestu bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage u zagrebu, da se prijave u mjestu gdje se sada nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom Poglavniku.

Bog i Hrvati! Za Dom spremni! U Zagrebu, 10. travnja 1941. Zamjenik Poglavnika, zapovjednik cjelokupne vojne snage Slavko Kvaternik.” (Postanak Nezavisne Države Hrvatske, Petar Pekić).

*Nezavisna Država Hrvatska (NDH), država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i dijela današnje Srbije; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. NDH je nastala u jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije, a proglasio ju je preko radija vođa domovinske ustaške skupine S. Kvaternik 10. IV. 1941. pošto je V. Maček odbio ponudu Nijemaca da proglasi hrvatsku državu unutar osovinskoga sustava. Od svojega povratka u Hrvatsku 15. IV. 1941. do početka svibnja 1945. na čelu NDH bio je poglavnik A. Pavelić, koji je kao vođa ustaškoga pokreta već od početka 1930-ih djelovao na rušenju Jugoslavije i uspostavi neovisne hrvatske države. (enciklopedija.hr)