Autori Dare iz Jasenovca doslovno su etnički očistili istinu

dara iz jasenovca
Foto: Snimka zaslona

Znate da je ožujak kada izbija prva polemika o dodjeli Oscara.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rasprave su se ove godine vodile o “Dari iz Jasenovca”, filmu redatelja Predraga Antonijevića o desetogodišnjoj djevojčici Dari koja biva poslana u koncentracijski logor kojim je tijekom Drugog svjetskog rata upravljala Nezavisna Država Hrvatska (NDH), logor Jasenovac.

Iako američki kritičari obično dobro prihvaćaju ratne filmove, kritike Dare iz Jasenovca bile su jednako brutalne kao i neki od čuvara logora prikazanih u filmu.

Jedan od primjera bio je osvrt Jay Weissberga iz Varietya: „Ovo je svjedočanstvo o ludosti industrije holokausta – da neskriveni dio srpske nacionalističke propagande poput Dare iz Jasenovca Predraga Antonijevića, koja je obučena u odjeću koncentracijskog logora, može naći distribuciju i izvan svoje matične zemlje. Manje je iznenađujuće što je prihvaćeno na razmatranje Oscara ”, napisao je Weissberg.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Variety srpskog kandidata za Oscara proglasio ‘zamaskiranom propagandom koja cinično zlorabi holokaust’

> LA Times o filmu ‘Dara iz Jasenovca’: ‘Cinično je da Srbija ovim želi do Oscara’

> Najstariji židovski medij JC o ‘Dari iz Jasenovca’: Film se često spušta u antihrvatski zanos

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Kako mala Hrvatska pomaže u izgradnji velike Srbije?

Nije se suzdržao ni Robert Abele koji je pisao u Los Angeles Timesu. ” Tanak je furnir povijesne realnosti na tom očito nativističkom i manipulativnom srpskom filmu o Drugom svjetskom ratu”, rekao je, dok je u recenziji u Židovskoj kronici istaknuto da se “film često spušta u nacionalistički i protuhrvatski zanos što samo razvodnjava njegovu poruku.”

Mnogi drugi filmski recenzenti opisali su film kao ništa drugo doli ‘mržnju pornografije’, dok je Varietyev Weissberg iznio i druge probleme s radnjom filma, za koju redatelj tvrdi da je ‘povijesna činjenica’.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Problemi su međutim dvostruki: njegov neskriveni protuhrvatski i protukatolički naboj suviše je očito osmišljen kao oružje u sadašnjim sukobima Srba i njihovih susjeda, a uživanje u vizualizaciji sadizma, u kontrastu s djetinjom nevinosti, gura u stranu bilo kakvo razmišljanje o opasnostima nacionalizma, ubilačkog rasizma i genocida i nadomješta ga jeftinom sentimentalnošću”, piše Weisberg.

“… Film o holokaustu namijenjen poticanju neprijateljstva protiv Nijemaca danas bi bio oštro osuđen; ne prepoznati iste probleme ovdje je namjerno sljepilo ”, napominje.

I to je samo početak problema oko Dare iz Jasenovca, jer logor prikazan u ovom filmu ima čast biti jedini za kojega je broj poginulih rastao unatoč tome što je prošlo više od 75 godina od kraja Drugog svjetskog rata.

Nakon rata, 1947. do 1948., Jugoslavensko povjerenstvo za ratne zločine krenulo je u temeljitu istragu logora Jasenovac iskopavanjem 220 četvornih kilometara zemljišta na tom mjestu i oko njega. Na kraju je identificirao posmrtne ostatke točno 2572 osobe za koje se može potvrditi da su ubijeni u logoru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Do 1960., uoči pregovora o ratnoj reparaciji u Parizu, Jugoslavija je povećala taj broj na nevjerojatnih 59.198 u očitoj namjeri da istisne više novca iz zapadne Njemačke.
Unatoč tome što se na tom mjestu nije odvijala forenzička istraga od 1964. godine, potkraj 1970-ih popis žrtava narastao je na 72.000, a zatim 77.000, a do krvavog raspada Jugoslavije 1991. broj žrtava bio je 83.145 ili 32 puta veći od izvorne brojke, što daje broju smrtnih slučajeva u Jasenovcu veću stopu rasta od američke burze NASDAQ-a.

Procjenjuje se da će, ako se ova stopa rasta nastavi svojim sadašnjim tempom, broj poginulih u Jasenovcu premašiti onu u Auschwitzu oko 2750. godine – 800 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Godine 1980., nekih 35 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, komunistička je Jugoslavija preimenovala Jasenovac u “Auschwitz Balkana”, a nekoliko godina kasnije, režim srpskog moćnika Slobodana Miloševića počeo je širiti zavjere slične Qanonu u kojima se tvrdilo da je brojka žrtava logora „brojka od 700.000 (uglavnom Srba) ili 272 puta više od broja žrtava iskopanih 1947.-48. i gotovo 20% više od cijelog službenog broja poginulih civila u Drugom svjetskom ratu (nešto manje od 600.000).

Da se taj isti postupak primijeni na 1,4 milijuna mrtvih Auschwitza, na kraju bismo dobili podatak o 400 milijuna ljudi ubijenih samo u Auschwitzu. Može se samo zamisliti odgovor iz Hollywooda i šire ako bi film koji je snimila recimo Poljska, tvrdio da su nacisti ubili 400 milijuna (uglavnom Poljaka), prijavljen za Oscara.

I taj film financirala je zemlja koja se u kolovozu 1942. proglasila prvom zemljom ‘Judenfrei’ i koji je ‘rehabilitirala’ zloglasnog nacističkog suradnika i osuđenog ratnog zločinca Dražu Mihailovića 2018. godine.

Štoviše, srpska vlada nikada nije objasnila zašto je tako željna ulagati novac na filmove koji manipuliraju poviješću njezinih susjeda, dok je istodobno odbila financirati filmove o logoru Banjica ili, primjerice, vlastitim masovnim ubojstvima Albanaca 1912.- 13., koje su neki povjesničari opisali kao “prvi moderni genocid u Europi”.

Jedan kontroverzni redatelj odlučio je ismijati logor Omarska kojeg su vodili Srbi, a koji se pojavio na naslovnici magazina Time 17. kolovoza 1992., nazivajući ga “cirkusom” i insinuirajući u popularnoj srpskoj TV emisiji da su određene žrtve logora bile ‘lažne’.

Iako je Jasenovac nesumnjivo bio grozno mjesto, kao što su otkrili filmski kritičari, oni koji stoje iza Dare iz Jasenovca doslovno su etnički očistili istinu i proizveli još jednog člana sporedne ekipe iz drame Balkanskih ratova 1990-ih, što znači da ovaj film zaslužuje osudu, a ne nominaciju za najprestižnije svjetske filmske nagrade.

Umjesto da pokuša ukloniti nezamislivu patnju Židova, možda se redatelj ovog filma trebao držati ratnih parodija poput Tropic Thundera jer čini se da mu povijesna stvarnost nije jača strana.

* Branko Miletić, književnik je i novinar koji piše o raznim temama, a posebno o hrvatskoj povijesti i hrvatskim aktualnostima. Živi u Australiji. 

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.