Kako se u badnjoj noći bdije razumljiva je uloga koju ima svjetlo jer je Krist Svjetlo svijeta. Neizostavne su još iz davnina uobičajene božićne svijeće, a skoro u pravilu je kod svih Hrvata posebno za ovu priliku bila napravljena božićna svijeća – voštanica.
Crkva preporučuje da se vjernici na Badnji dan uskrate od bilo kakve užurbanosti ili uznemirenosti, okrenu više i dušom i tijelom blagdanu koji dolazi – Božiću!
B(a)d(jeti) je staroslavenska riječ za „bdjeti“ budući da se taj dan bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Nekada kada nije bilo struje, prostorije su bile osvijetljene svijećama čije je svjetlo simboliziralo Onoga koji je jedini sam za sebe rekao: „Ja sam svjetlo svijeta“. To svijetlo dođe na svijet i kršćanski puk ga posvuda na svijetu radosno očekuje na Badnji dan.
Domovi su uređeni adventnim vijencima, četiri svijeće su upaljene, a hrvatske trobojnice krase mladu travu kao znak vjernosti hrvatskog naroda Kristu i onoj koja ga je rodila – Mariji.
Stari hrvatski običaji Badnjaka
Badnji dan ili Badnjak je bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Na Badnjak se u našim seoskim hrvatskim krajevima ženska čeljad rano ustajala da na vrijeme, do zvuka večernjih zvona uspije sve u kući i oko kuće počistiti i pripremiti obilje svakojake hrane. Bila je to nemrsna hrana za Badnju večer i mrsna obilna hrana za sutrašnji Božić. Večera na Badnjak bila je posna, a izbor jela i pića osobit. Posebno priređena jela bila su obilježena kršćanskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božićnim nazdravicama i običajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru članova obitelji.
U nekim krajevima se u kući pekla su se dva različito ukrašena kruha: jedan za Badnjak, a drugi za Božić. U drugim hrvatskim krajevima se pekao samo jedan kruh koji na stolu treba biti od Badnjaka do Sveta tri kralja, a ovisno o pojedinim krajevima naziva se: česnica, litanja, božić, krsnica, križica i dr. što je veći tim bolje, jer je to znak obilja u idućoj godini. U južnim krajevima se frigaju uštipci ili pršurate.
Muška čeljad treba na Badnjak temeljito srediti i obilno nahraniti blago, jer i ono treba osjetiti radost božićnih blagdana. Osim toga, na njima je da nabave sve namirnice te da donesu i iscijepaju dovoljna drva za naredne dane. Posebna im je dužnost da kući donesu “badnjak”, kako se, ovisno o pojedinim krajevima, zove debeli panj ili klada koji se stavlja na ognjište, ili dugačka zelena grana koja se prislanja uz zid kuće u blizini ulaznih vrata.
Do Badnjaka su morali biti završeni svi veći poslovi, stoka obilno nahranjena, sva hrana je trebala biti pripremljena, a kuća čista. Svi poslovi trebaju biti posvršavani do večernje Zdrave Marije (večernjeg zvona), nakon koje domaćin objavljuje početak večere
Navečer bi glava kuće donosio u kuću slamu koja se stavljala ispod stola i u križ na stol. Ta slama simbolizirala je kršćansku istinu da je Stvoritelj svijeta i svega stvorenog došao kao malo, siromašno dijete iz krila majke Marije na oštru slamu ove zemlje. Slama bi se postavljala uz pjesme, a na njoj bi se sjedilo do odlaska na polnoćku.
Jaslice za malog Kralja – i Bog je čovjekom postao!
Kićenje božićnog drvca je star običaj, ali u Hrvatskoj nije bio raširen do 19. stoljeća kada je došao u naše krajeve iz njemačkih dijelova monarhije. Domovi su se svejedno od davnina kitili cvijećem i plodovima, a to su najčešće činila djeca.
Jaslice koje su se postavljale ostajale su do blagdana Bogojavljanja, a u crkvama do blagdana Isusova krštenja. One su prikazivale Isusovo rođenje, uz obavezne figurice djeteta Isusa, Marije i Josipa. Većina jaslica je imala dodatke anđela, pastira, trojice kraljeva i dr.
Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno ukazuju na događaj koji se proslavlja – noć Isusova rođenja i jasno označuju da se on rodio u štali. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta, a nalazile su se samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. U njima su likovi Isusa, Marije i Josipa, pastira, trojice mudraca i njihove pratnje, a zatim vola i magarca te ovaca i deva.
Najstarije danas sačuvane jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljun uz otok Krk. Načinio ih je nepoznati majstor u 17. stoljeću.
U Hrvatskoj je poznato i koledanje uz nošenje jaslica, a početkom ovoga stoljeća jaslice postaju vrlo čest ukras crkvi kroz božićno vrijeme. Danas su jaslice našle mjesto gotovo ispod svakog božićnog drvca, jer su iz crkvi jaslice prešle i u kuće i stanove. Naravno, kućne jaslice su nekad vrlo skromne, bez mnogo likova, sadržajno upravljene samo na događaj u betlehemskoj štalici.
Do mise polnoćke se sjedilo, razgovaralo, pjevalo ili molilo, a poslije su ljudi odlazili na svetu Misu u ponoć. Nekada su ljudi pješačili velike udaljenosti, čak i od 10-20 km da bi došli do crkava, i to po snijegu i nevremenu. Ipak, to nije sprečavalo vjerni hrvatski puk da pohodi i pokloni se novorođenom Spasitelju.
To je bio početak velikog slavlja Božića – i Riječ je tijelom postala i nastanila se među ljudima!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
