Misu zadušnicu za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje, a povodom Dana branitelja Sisačko-moslavačke županije, predvodio je u ponedjeljak 18. listopada u crkvi Sv. Marije Kraljice Mira u Sisku biskup Vlado Košić.
U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Ivan Faletar i župni vikar vlč. Rafael Mlinar, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.
Uz vjernike, predstavnike Hrvatske vojske i policije, branitelje, obitelji poginulih i nestalih misi su nazočili i predstavnici državnih i županijskih vlasti predvođeni županom Ivanom Celjakom, generalom Dragom Matanovićem i načelnikom PU SMŽ Lukom Pešutom.
U prigodnoj homiliji, čestitajući okupljenima Dan branitelja biskup je podsjetio na slavnu „Akciju Farkašić“ koja se odigrala 17./18. listopada 1991. i koja je uvelike obilježila Domovinski rat na području Banovine, kada su malobrojni branitelji uspjeli zaustaviti velikosrpskog agresora u daljnjem napredovanju prema Sisku i Zagrebu.
„Zanimljiva i znakovita je to pobjeda gdje su naši branitelji, premda malobrojni, s velikim srcem zaustavili prodiranje neprijatelja i nanijeli mu velike gubitke tako da se morao povući sve do Glinske Poljane. Tu je bila postrojba Crne mambe kao i domaći branitelji te je utvrđena crta razdvajanja i Nebojanski džep je ostao slobodan sve do oslobođenja i Oluje odakle se i krenulo u oslobađanje Banovine. Zahvalni smo tim hrabrim ljudima koji su, premda malobrojni i slabije opremljeni, bili spremni stati pred tu soldatesku, pred to gvožđe i tenkove i prije svega zaustaviti tu mržnju koja je nadirala, rušila, ubijala, protjerivala i nanosila nam veliko zlo. Trebalo je srce junačko, pod rizikom gubitka vlastitog života, da bi se suprotstavilo takvoj sili koja je bila samouvjerena da ona može pokoriti i okupirati ne samo trećinu već i čitavu našu domovinu“, rekao je biskup te se u nastavku prisjetio hrabrih bojovnika koji su spriječili da se to dogodi.
Biskup je poručio i kako su zapravo branitelji uvijek u prednosti nad neprijateljem jer brane svoje.
„On zna da je to njegovo i zna da taj agresor nema što tu tražiti, ali kada takvi zavojevači, kakvi su bili i Turci koji su nas stoljećima napadali i uništavali, krenu s velikom silom čovjek se onda pita je li moguće spriječiti takvu agresiju i zaustaviti je da nas potpuno ne uništi. Očito je moguće i to prvenstveno zbog vjere koju su naši hrabri branitelji imali u srcu, jer su znali da se i sami pouzdaju u ono što je pravedno i istinito i jer su znali da je iza njih čitav narod koji se moli i koji im daje potporu i stoji uz njih kao jedan, da se odupremo onome što je bilo zlo. To je bio i scenarij u Novom Farkašiću, odakle je i raspelo strijeljanog tj. ranjenog Isusa.
To je raspelo resilo privatnu kapelicu kardinala Franje Kuharića, a i ja kad sam postao pomoćni biskup 1999. godine gledao sam ga svaki dan jer je ono još bilo tamo…
Što to znači? To znači da je neprijatelj pucao ne samo u ljude nego i u naše svetinje; nije samo htio potjerati, pobiti i raseliti ljude već je udario u samo naše srce i htio je obezvrijediti i obeščastiti ono što je nama najsvetije, našu vjeru. To su bila raspela, kipovi Majke Božje, crkve koje su bile sve do jedne srušene, ni jedna nije na okupiranom području ostala čitava, to su bile i kapelice, župne kuće… Sve ono što je činilo identitet naše katoličke Hrvatske“, rekao je biskup te zaključio kako se baš u tome neprijatelj prevario jer nije moguće dirnuti u svetinje, ono što je narodu najvažnije, da da se to ne okrene protiv njega.
To se dogodilo i u Novom Farkašiću, a kasnije i brojim akcijama oslobođenja, poput Oluje kad je ostvarena konačna pobjeda i oslobođenje. Nakon mise na Gradskom groblju Viktorovac, kod središnjeg križa, održano je polaganje svijeća i molitva za poginule branitelje, a zatim je u Novom Farkašiću održana i središnja svečanost obilježavanja 30. godišnjice ovog događaja.
