Uskrs je doista jedno otajstvo. Božji dar. Teško ga je riječima opisati. No, iako je otajstvo i ne u potpunosti shvatljivo ljudskim razumom jako je važan za svakoga kršćanina, tj. usudio bih se reći za svakoga čovjeka. Ako ga zovemo najvećim kršćanskim blagdanom sigurno da postoji razlog. Uskrs je usko vezan uz jednu osobu. Tko je dakle autor Uskrsa? Sam Bog – Isus Krist. On koji je postao čovjek, utjelovio se, uzeo na sebe sve ono ljudsko, postao ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, došao na ovaj svijet donijeti Božju ljubav.
Božja ljubav nije zadovoljstvo jednoga trenutka, nije osjećati se dobro, ona nas uvodi u Božji svijet, u vječnost koju smo dobili po rođenju, muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Iz Uskrsa proizlaze dva posebna dara: pobjeda nad smrću i grijehom, te dar vječnosti. To je ono što nam Bog po Uskrsnuću svoga Sina daje. Ljudski život ne završava sa smrću. On se nastavlja.
Dopusti da Bog po uskrsnuću svoga Sina od tvoga života ovdje na zemlji učini remek djelo koje se nastavlja u Njegovu kraljevstvu. Ljudski život je poput jedne nedovršene rečenice. Smrt nije točka na kraju rečenice nego zarez, nakon zareza Bog u svome milosrđu i ljubavi nastavlja pisati jednu dugu priču, jedan drugi život, koji nema kraja. Ovo su milosti koje Bog daje čovjeku po Uskrsu i čine ovaj blagdan sigurno najsvečanijim i najvećim.
Opasnost je da slavimo Uskrs bez Boga i bez Isusa Krista
Mi smo često u napasti da govorimo o Božjim djelima, milostima, ljubavi a ne dopuštamo sebi slušati što nam ti darovi daju. Ne otvorimo u potpunosti svoje srce Bogu i ne dozvoljavamo da on doista djeluje u nama. Dragi čitatelju, pokušaj doista čuti što ti Uskrs želi poručiti. Opasnost je da slavimo Uskrs bez Boga i bez Isusa Krista. Nismo na ovom svijetu samo da definiramo Božje stvari, nego da nas one formiraju, odgajaju. Uskrs me odgaja u nekoliko zanimljivih točaka:
Budi radostan. Čovjek koji je radostan, on je zagovornik Uskrsa. On živi Uskrsnuće već ovdje na zemlji. No, ne govorimo o radosti nakon što smo dobili dar pa ga sebi prisvojili, nego govorimo o radosti srca i duše, tj. o radosti koja se temelji na milosti Božjoj i njegovom oproštenju. Čovjek doista može biti radostan jedino ako teži, čezne životu bez grijeha te ako u slobodni svoga srca služi drugima bez da očekuje išta zauzvrat. Čovjek iskrene radosti je čovjek mira. Mir proizlazi iz slobode od grijeha. Čezni za mirom, za radošću, koji te uvode u blagostanje i Božji svijet pun ljubavi.
Budi čovjek Istine. Budi Božji. Budi Kristov. Smisao tvoga života jest upoznati Stvoritelja. Onoga koji ti je dao sve. To je jedina Istina koja ti daje mogućnost da otkriješ ljepotu ovoga života. Sve je prolazno, samo ono što ostaje jest Božja ljubav, koja nikada ne prestaje. Mi često kad primimo poklon te kad ga nakon određenog vremena ponovno primimo u ruke ili ga vidimo sjetimo se trenutka kad nam je darovan ali i osobe koja je to darovala. Istina je jedna: Bog je tvoj Stvoritelj, On ti je dao mogućnost da živiš. Živi u toj Istini.
Budi čovjek zajedništva. U jednom od pozdrava na početku mise koju svećenik upućuje narodu jest sljedeći: …zajedništvo Duha Svetoga sa svima Vama. Budi čovjek Duha Svetoga. Osluškuj ono što ti on govori, spoznaj djela koja čini u tvome životu, pokušaj to prepoznati i ne prepisivati djela Duha Svetoga slučajnosti, dogodilo se… Bog s tobom ima plan. Budi toliko hrabar i u tišini svoga života i otajstvima sakramentalnog života osluškuj Duha Svetoga. Budi čovjek Duha i živi po darovima Duha Svetoga koji su savršeni putokazi ka vječnosti i potpunoj radosti.
To su oni među najvažnijim plodovima Uskrsa. Neka Vas poštovani čitatelji u potpunosti rasvijetli radost Uskrsa.
Budite ljudi Uskrsnuća. Nismo stvoreni za raspadljivost nego neraspadljivost vječnu.
Upravo se u Kristovoj patnji krije smisao Njegova života ali i našega. Važno je napomenuti da je jasno vidljivo iz Isusove patnje da ga Bog – Njegov Otac ne napušta. Isus nije sam iako ga mnogi napuštaju. Oni koji su ga do prije par dana slavili i hvalili sada ga pljuju, bičuju, razapinju, ubijaju. No, ljubav je veća od te ljudske mržnje.
Mnogi se pitaju zašto „patnja”. Zašto se ona događa, zašto je ona prisutna. I sami znamo da je život sastavljen od lijepih trenutaka ali i od križeva. Nije sve bajno. Uzrok svima patnjama jest grijeh. Naravno, ako gledamo Isusa, nije sagriješio ništa a najviše je patio? Kako to da je grijeh uzrok patnji? Isus dolazi na zemlju da spasi čovjeka od grijeha, od ponora. Isus pokazuje kako se treba nositi svoj križ.
Don Bosco svetac mladih u jednom mjestu govori: Nije dovoljno voljeti i prihvatiti svoj križ, treba ga i nositi. Radost ljudskoga života ne sastoji se u odbacivanju križeva i problema nego baš suprotno, prihvaćanju i nošenju. Čovjek može biti radostan samo u trenutku kada svoj križ sjedini s križem Isusa Krista i radosno ga nosi. Kaže jedna poslovica: Po muci se poznaju junaci. Krist nije pokazivao svoje mišiće, svoju snagu, nego vršio je volju svoga Oca. Ljubio je do kraja. Toliko da je da svoj život. No, Bog ga, kako kaže poslanica Filipljanima u 2 poglavlju preuzvisi i darova mu Ime, Ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno, nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati, Isus Krist jest Gospodin. Evo, to su plodovi muke, patnje, križeva. Bog te ne napušta, nego te nagrađuje ako nosiš svoj križ. Budi odvažan, prihvati sebe, svoje slabosti, svoje križeve i hrabro kroči naprijed stavljajući u središte svoga života Radost Uskrsnuća.
Svima Vama cijelom uredništvu portala, svima posjetiteljima portala od srca želim sretan i blagoslovljen Uskrs. Budite ljudi uskrsnuća. Nismo stvoreni za raspadljivost nego neraspadljivost vječnu.
