Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 26. studenoga u sisačkoj katedrali svečano misno slavlje tijekom kojeg su u red đakonata primljeni svećenički kandidati Vedran Pejak Pašić iz župe Presvetog Srca Isusova u Vinkovcima i Danko Bizjak iz župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Zapolju.
U koncelebraciji bili su kancelar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, mons. Tadija Pranjić iz Vinkovaca, fra Josip Poleto iz Zapolja, pedesetak svećenika Sisačke i Požeške biskupije te Đakovačko-osječke i Riječke nadbiskupije.
U homiliji biskup je istaknuo da su putovi kojima su Danko i Vedran došli do ovoga dana bili neobični te kako Gospodinu nije uvijek stalo da naš životni put teče pravolinijski. „Ponekad ga nešto skrene i mi ne znamo kako dalje, a onda On intervenira, nekad i protiv naših očekivanja i otvori nam neki novi put koji treba slijediti. Nadam se, dragi ređenici, da ste svjesni milosti koju vam Bog danas daje i da ćete se svojim životom i zalaganjem Njemu odužiti služeći u Crkvi Božjoj u našoj Biskupiji“.
U nastavku biskup je rekao kako današnje Evanđelje, u kojemu Isus poslije svoga uskrsnuća predaje svom učeniku Petru apostolsku ovlast, odgovara na pitanje što se traži iznad svega za službenika Kristove Crkve. „Isus ga ne pita, koliko je njegovo teološko znanje, ne pita ga ni ima li menađžerskih sposobnosti, već samo: ljubi li ga. Isusu je dovoljno to da ga njegov učenik ljubi i on mu povjerava sudioništvo u vlastitoj službi pastira svoga stada, službe vodstva svoga vjernog naroda, Crkve. Premda je đakonska služba više pomaganje biskupu i svećenicima, koji su pastiri u Crkvi, i ona sudjeluje u tom poslanju. Vodstvo Crkve nije Krist ustanovio na način gospodarenja kao što je to u svjetovnim strukturama vlasti, nego je sve svoje učenike, kojima je povjerio službu vodstva u Crkvi, obvezao na služenje i međusobno pomaganje. Dakako, svatko u svojem redu, svatko u povjerenom mu području i s danim ovlastima, ali svi – s jednakom zadaćom da služe čovjeku, da pomažu njegovom zemaljskom dobru i napose njegovom vječnom spasenju. Duhovnost koju sva tri svećenička stupnja svetog reda – tj. đakon, prezbiter i biskup – daju ljudima sastoji se prvenstveno u upoznavanju Isusa Krista, u ljubavi prema njemu i služenju njegovoj Crkvi tj. narodu Božjem. To je najdragocjeniji i najvažniji doprinos društvu“, rekao je biskup.
Biskup je poručio kandidatima i da će poziv koji su osjetili i slijedili do danas i dalje biti njihova nit vodilja, ono svjetlo za kojim će ići, glas koji će slijediti. „Ipak, sav se život vjere odvija prvenstveno u otajstvu, ne u gledanju. Stoga čovjek koji nema vjere ili mu je vjera slaba, ne može ustrajati u životu kao što je svećenički, koji je sav odgovor na Božji poziv. Kada ne bismo čuli Božji poziv, kako bismo mogli i smjeli na njega odgovoriti? Zato međutim što Bog neprestano zove i jer smo ga mi čuli – je li to bilo po našim bližnjima, a to mogu biti naši ukućani, ali i svećenici, redovnici, redovnice, je li to po pročitanoj Božjoj ili nekoj ljudskom riječi koja nas je životno pogodila i potaknula da promijenimo svoj život i uskladimo ga s Kristom i njegovim životom – mi smo krenuli odazvati mu se. Zapravo to ‘odazvati se’ ostvaruje se neprestance otkako se počelo odgovarati na poziv, za koji smo uvjereni da je nama uputio Bog. Riječ je dakle o odazivu koji se događa i ostvaruje čitav život. Mogu tu biti i dionice kada se taj poziv neće osjećati tako snažno kao što je to bilo na početku, ali kad se jednom krene, treba slijediti onu Isusovu: ‘Tko stavi ruke na plug pa se okreće natrag, nije prikladan za Kraljevstvo nebesko.’ To je kao i u braku: ne može se čitav život biti zaljubljen, ali kad se jednom dade riječ, treba zadanoj riječi ostati vjeran, ta Bogu se daje ta riječ“, zaključio je biskup na kraju ohrabrivši Danka i Vedrana. „Dragi ređenici, budite hrabri u svom odazivu. Gospodin danas zove one koji se ne boje, koji su spremni i na žrtvu – ta prvi đakon Stjepan bio je i prvi Kristov mučenik. No, ne mislim samo na mučeništvo u strogom smislu riječi, nego na to da sve činite za Krista i Crkvu, da se hrabro suočite s izazovima i borite za Krista Kralja, unoseći u Crkvu i svijet njegov Duh, duh služenja, milosrđa, duh ljubavi“.
Misno slavlje animirao je Biskupijski zbog pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.
