Poznati hrvatski kipar za SBplus otkrio je koliko je trajala izrada impozantnog djela, zašto je pozicionirano baš na taj način te kakvu su ulogu u svemu imali rijeka Sava, sunce, okolne građevine.
Silni Relja i Zmaj Ognjeni, iz bajke Ivane Brlić Mažuranić „Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica”, ‘sletjeli’ su danas na ranije pripremljeni postament pokraj Kazališno-koncertne dvorane u Slavonskom Brodu, kao nastavak Projekta „Brod – grad iz bajki” koji je na brodske ulice već smjestio Potjeha (Šetalište braće Radić) te Lutonjicu Toporka i djeda Neumijka (park kod Strojarskog fakulteta).
– Kad su prije više od 12 godina krenuli razgovori te prije nego je napravljena prva idejna skica za ovu lokaciju, promatrao sam okruženje, arhitekturu, blizinu zgrade, usmjerenje rijeke i sunca i iz svega toga je krenulo oblikovanje. Zakonitosti kompozicije i ono što me vodilo, bilo je vezano za ovo mjesto i njegov položaj. Zato sam danas tu kako bismo sve uskladili u odnosu na postolje. U središtu ovoga kipa je tema pobjede dobra nad zlom i sve je vođeno tom mišlju. Zmaj je jako velik, strašno veliko zna biti i zlo, nekad je ono i preko čovjeka. Ovaj vitez je miran i mada je puno manji od zla, on pobjeđuje svojim prolazom, usredotočenošću na srce. On je zlatni vitez pobjede. To što vjeruje i ljubi, omogućuje mu da s lakoćom i čak bez gledanja u zlo pobijedi te na neki način samo prođe kroz to zlo. Djelo sam zamislio i kao spomenik svim našim čuvarima, braniteljima, policajcima i mnogima koji nas i danas štite. – za SBplus kazao je poznati hrvatski kipar Tomislav Kršnjavi, autor najveće skulpture u seriji likova iz Ivaninih bajki na slavonskobrodskim ulicama.
– Zgrada Kazališta je velika, tu je rijeka. Ovaj prostor jako je rastvoren. Kip bi mogao biti manji, ali se ne bi mogao nositi s otvorenošću prostora. Da bi spomenik djelovao onako kako bismo željeli, potrebno je paziti na odnose veličina. Razmišljao sam, pritom, i o kazališnom platou koji se spušta prema rijeci onako kako ga je arhitekt zamislio. Plitko postolje skulpture njegov je produžetak i poštovao je postojeće okruženje. Sama rijeka vizualno pomaže ovoj Reljinoj pobjedi dok gledate skulpturu jer zmaja koji se polako već ruši dodatno povlači i ‘obara’ na tlo. Rijetko je za skulpturu da, urbanistički gledano, imate aktivne sve moguće vizure kao što je u ovom slučaju. Ovdje nam je šetnica niža od nivoa postavljanja, a plato kazališta je viši. Dakle, sve perspektive su prisutne, ptičja, žablja i sve okolne. Hortikulturalno je prostor uređen i lijep, tako da skulptura dolazi kao jedan biser u prsten. Nadam se da će se građanima sviđati te da će nekima biti i nadahnuće. – kazao je Kršnjavi, vidno oduševljen kako njegovo djelo izgleda na mjestu kojemu je namijenjeno. Naglasio je pritom kako nije neobično da prođu godine, pa i desetljeće, od idejnog rješenja do postavljanja kipa na željenu lokaciju.
Iza prekrasne umjetnine u kojoj će uživati svi prolaznici, krije se dugotrajan i mukotrpan rad. Upravo ona demantira one koji smatraju kako umjetnike ne treba zanimati znanost. Kako bi čitav prizor koji će od danas gledati svi Brođani, izdržao silu gravitacije, bilo je potrebno puno izračuna.
– Ovo je, što se ljevačkog dijela tiče, izrazito kompleksno. Upravo zbog razvedenosti i dijelova koje je trebalo statički predvidjeti i ‘usidriti’ ta krila koja su odvojena od tijela. Sve to potrebno je uskladiti s onim što umjetnik traži. Nakon što kipar napravi model u glini i razvije svoje idejno rješenje u mjeri 1:1, radi se gipsani odljev da bi se ta glina spasila i sačuvala jer je ona kratkog vijeka trajanja zbog sušenja. Potom model može stajati određeno vrijeme i onda se mora pristupiti lijevanju u broncu. Postupak ide putem pozitiva i negativa. Prvo se skida otisak koji se radi u određenom materijalu; gipsu ili nečemu sličnom. Potom ide voštani pozitiv koji je identičan skulpturi, sa svim kiparskim tragovima po sebi. Potom slijedi proces sušenja i lijevanja. Vosak izgori i na njegovo mjesto se lijeva bronca. Umjetnik uvijek ima pregled i doradu voska. Kasnije kada je to u ‘finišu’ može dorađivati i broncu, ispravljati eventualne anomalije nastale u procesu lijeva. On to kontrolira i dorađuje. Kilogram otpadne bronce je 25 kuna, a kada mi radimo svoju broncu s primjesama, to je daleko skuplje. Vandalski činovi su mogući, ali besmisleni. Nekidan smo postavljali ponovno Kožarićevo Sunce u Zagrebu koje je već treći put bilo na restauraciji i isto smo apelirali na građane da je taj rad prevrijedan i preznačajan da bi to netko samo tako išarao. – kazao je Nikica Ujević iz Ljevaonice umjetnina Ujević d.o.o. Zagreb, poručivši i Brođanima neka čuvaju ono što imaju.
Uz savršeno mjesto za ovakvo impozantno djelo, preostaje tek do kraja urediti sve prilaze postamentu jer iznad same šetnice uz Savu još uvijek ne postoji pješačka staza koja prolazi duž parkirnih mjesta.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
