(FOTO) Ivo Jelušić o pritiscima tzv. ‘Republike Srpske’: ‘Bosanska Posavina je razrušena, narod raseljen, ali naša duša je neuništiva’

Foto: AP

Posljednjih mjeseci u centru medijske pozornosti jesu pokušaji raznih interesnih skupina i ozbiljnih političkih čimbenika kako bi na području Republike Srpske posebno bosanske Posavine ondašnjem hrvatskom protjeranom pučanstvu “oteli” vlasništvo nad zemljom i time pokušali izbrisati tragove postojanja hrvatske kulture i tradicije. Društveno-kulturna platforma za Bosansku Posavinu pokrenula je niz projekata, kojim se kulturno bogatstvo ovoga kraja želi maknuti ispod vela tajne na svjetlo dana i zaštititi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U tom poslu ova inicijativa nije usamljena. Ona samo nastavlja posao brojnih pojedinaca koji su ulažući svoje znanje, trud, energiju i materijalna sredstva činili i čine sve kako bi se pojedine posavske kulturne vrijednosti dignule na razinu koja im i pripada. Jedan od takvih projekata jeste dugogodišnja aktivnost Ive Jelušića u izradi proizvoda od drevnog drveta Abonos i zaštite kostolačke kulturne baštine. Izložba proizvoda u Vukovaru bila je samo jedan od povoda za razgovor koji je vodio Anto Pranjkić.

Projekt „abonos“ nastavlja svoj život. Zadnja Izložba koju ste imali u Vukovaru pokazuje da se radi o zaista posebnom projektu.

-Da je poseban, ja o tome pričam od početka. Oni koji budu na samom otvaranju izložbe u to se i uvjere, jer Izložba ima svoj edukativni i promotivni karakter. Edukativni što kroz film i prezentacije o kostolačkoj kulturi, lokalitetu Pivnica kod Odžaka i abonosu uvodimo posjetitelje u samu Izložbu, a promotivni što prezentiramo jednu kulturu stariju više od 5000 godina koja je egzistirala na našim područjima i abonos, fosilizirano drvo hrasta lužnjaka koje se vadi iz korita rijeke Save i Bosne i čija je starost koliko i ova kultura. Tako abonosu dajemo jednu novu dimenziju, jer to je neprocjenjiv prirodni posavski resurs koga izradom replika prapovijesnih zdjela praktično vraćamo u život.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako ste se Vi osobno počeli baviti pitanjem promocije drevne posavske kulture i izrade proizvoda od abonosa?

Jedan od mojih životnih hobija uvijek je bilo drvo, izrada raznih predmeta od drva u svojoj skromnoj radionici. Kada sam se upoznao sa abonosom i kada sam njegovu starost usporedio s tadašnjim vremenom, kulturama i životom u Bosni i Hercegovini i Posavini, nije mi preostalo ništa drugo nego udahnuti mu tadašnji život kada je on duboko zaronio, fosilizirao se, a sada iskopan došao u moje ruke. Također i jedan tako važan lokalitet, iskopane zdjele koje se nalaze u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu bile su ideje koje su to sve objedinile kroz urađene replike. Tako Izložbama pričam o bogatoj kulturnoj baštini Posavine, abonosu kao prirodnom bogatstvu Posavine i neiskorištenim gospodarskim i turističkim kapacitetima koja imamo, a nikako ne konzumiramo.

Koliko je zahtjevna obrada abonosa?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da bi obrađivali abonos vi jednostavno u njega morate biti zaljubljeni. Upoznati sve njegove specifičnosti od vađenja, zaštite, do obrade. Iskoristiti svaki njegov dio. Ljepota abonosa je u njegovoj strukturi, ali i velikoj tvrdoći. Alati kojima se obrađuje moraju biti najkvalitetniji, a majstorstvo vrhunsko. Izradu zdjela od abonosa radim ručnim dlijetom na strugu za drvo, korak po korak, iz više prstenova sastavljenih od 16 komada, lijepljenih jedan na drugi, a kasnije tokareni i brušeni.

Po svemu sudeći, a i zanimanju publike za time što radite, jeste li razmišljali o zaštiti abonosa kao materijalne kulturne baštine Bosanske Posavine?

Zaštita Abonosa kao materijalne kulturne baštine bosanske Posavine bio bi logičan slijed koraka. Vjerujem da će mi u tome pomoći Društveno-kulturna platforma Bosanske Posavine, koja posljednjih dana puno radi na prepoznatljivosti Bosanske Posavine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Neke Izložbe ste već održali u Odžaku, Brčkom, na Plehanu, u Republici Hrvatskoj u gradu Otoku i Vukovaru, najavljene su i mnoge druge. Kada planirate izaći i na šire europsko područje?

Očekivao sam u općinskim, županijskim , federalni i državnim institucijama neki vid podrške i dogovora oko zajedničkih aktivnosti. Osim sporadičnih interesiranja na nižim razinama, ovo ostaje na daljnjem guranju ove priče mene i mojih suradnika koji mi pomažu dok ne nastupi „zamor materijala“. Sama činjenica da je i Zemaljski muzej BiH, sa kojim sam i ostvario ovu izvrsnu suradnju i po čijim crtežima sam i uradio ove replike zdjela, zbog nebrige tri godine bio zatvoren, govori o svim apsurdima države u kojoj živim.

Želja bi mi bila ovu priču i ideju prenijeti među naše ljude koji su trbuhom za kruhom otišli u Zapadne zemlje. Prije svega Posavljacima.

Stranci koji su vidjeli ove radove i ovu ideju prezentiranja kulture pokazali su veliki interes, ali moje mogućnosti imaju i neku granicu. Mislim na financijsku. Do sada su urađeni panoi za izložbe, brošure i letci koji su prevedeni i na njemački i engleski jezik, napravljen dvanaestominutni film. Troškovi za Izložbe su stalni. Samo u Otoku su nam dali nešto za troškove, ali nije to prigovor ipak nas drže pozitivne reakcije onih koji su Izložbu vidjeli.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Područje Bosanske Posavine postalo je poznato i izvan europskih meridijana i paralela. Jedno ste vrijeme obnašali dužnost prvog čovjeka posavskog obrazovanja i kulture. Jeste li sada zadovoljni promidžbom posavske kulture, tradicije i običaja?

Kao prvi ministar obrazovanja i kulture kada je stvarana Županija Posavska , ja sam Centre za kulturu i Radio postaje stavio na županijski proračun, kasnije njihovim prebacivanjem na općinsku nadležnost u pojedinim općinama nedovoljno uvaženi kao bitan segment društvenog funkcioniranja, rad se sveo na golu egzistenciju i preživljavanje, a kultura zadnja rupa na svirali.

Formiranjem kulturno umjetničkih društava naših iseljenika i njihov rad daleko od rodnog kraja sada moraju nama ovdje biti putokaz i osvijestiti nas o važnosti očuvanja kulturne tradicije. Ja se stvarno svima koji to rade na jednoj volonterskoj razini divim i pozdravljam, a one koji su za to zaduženi kod nas i primaju plaću, neka se ugledaju i uče od njih.

Ovih dana pokrenuta je inicijativa za zaštitu posavske Izvorne glazbe kao nematerijalne kulturne baštine. Što mislite o tome?

Inicijativa vrijedna svake hvale. Čestitam i od srca hvala svima koji u tome sudjeluju te se nadam da će i ishod biti povoljan. To prije svih zaslužuju naši Ilija i Marko Begić. I u ovom slučaju ideja dolazi od naših ljudi koji su otišli s ovih prostora , ali kolika je to ljubav za zavičajem se dokazuje i na ovaj način. Tako se voli Posavina.

Bosanska Posavina je razrušena, narod raseljen, ali posavska duša živi.

Da. I kroz priču o kostolačkoj kulturi, drevnim civilizacijama i prelijepom prostoru za življenje, izložbama replika od abonosa ja pronosim priču o Posavini i Bosni i Hercegovini. Kada vidim da i ugledni ljudi koji su svoje karijere izgradili izvan BiH ne zaboravljaju svoja ognjišta i s ponosom se predstavljaju tko su i odakle su, daje mi snagu da zajedno ne klonimo niti na jednom projektu važnom za Posavinu i Bosnu i Hercegovinu. Posavska duša je ipak neuništiva.

 *Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.