Svećenik, franjevac, sveučilišni profesor i ugledni povjesničar prof. dr. Emanuel Franjo Hoško pokopan je u petak na groblju na Trsatu u Rijeci, a osim rodbine, franjevaca iz trsatskog samostana i drugog svećenstva, ispratili su ga i mnogobrojni Riječani.
Pogrebne obrede na Groblju Trsat predvodio je riječki nadbiskup msgr. dr. Ivan Devčić, a misu zadušnicu nakon pokopa, u crkvi Majke Božje Trsatske krčki biskup dr. Ivica Petanjak. Propovijedao je gospićko-senjski biskup u miru dr. Mile Bogović.
Braća franjevci, trojica biskupa, brojni svećenici, trojica akademika, sveučilišni profesori, povjesničari, studenti, hodočasnici, mladi s Trsata i rodbina, došli su se oprostiti od voljenog fratra koji je veći dio svog redovničkog života proveo u Rijeci, na Trsatu.
„Te daleke 1967. godine nije samo došao predavati na tada Visoku bogoslovnu školu u Rijeci, nego je došao u Rijeku. Znao je kako živjeti Rijeku, a i Rijeka je to prepoznala u njemu“, rekao je u propovijedi biskup Bogović, kolega koji je s pokojnikom dijelio katedru crkvene povijesti na Teologiji u Rijeci. Istaknuo je kako je fra Emanuel bio čovjek susreta, prijateljstava i pastorala obitelji. „Imao je duh branitelja, uvijek je želio obraniti onoga koga bi napadali. Uvijek se trudio pronaći neki razlog zbog čega bi nekoga trebalo braniti. To bih posebno istaknuo danas, kada se mnogi trude upravo suprotno, pronaći neki razlog kako bi mogli optuživati i napadati“, rekao je dr. Bogović, javlja Riječka nadbiskupija.
“Svakome je znao ne samo pokazati put prema dobru, nego i ići s njime”
“Uvijek je unosio mir u kuću i obitelj u koju je dolazio. Okupljao je obitelji, prijateljevao s njima, bio kućni obiteljski prijatelj. Nije se gubio u gradskoj vrevi. Imao je nešto poput unutrašnje navigacije da su se svi uz njega osjećali sigurni da su na dobrom mjestu i putu. Svakome je znao ne samo pokazati put prema dobru, nego i ići s njime. Svatko tko se s njime susreo, znao je da je nešto lijepo i dobro prešlo i na njega u tom susretu”, rekao je među ostalim biskup Bogović, izdvajajući da je fra Emanuel imao i izrazitu braniteljsku crtu – da je uvijek tražio argumente za obranu onoga koji je bio ugrožen, napadan.
“Emanuel znači ‘Bog s nama’. Zahvalimo za njegovu prisutnost u našoj sredini preko franjevca svećenika, znanstvenika Franje Emanuela Hoška“, poručio je msgr. Bogović, javlja Novi list..
Na kraju mise, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, izrazio je sućut rodbini te pročitao pismo kardinala dr. Josipa Bozanića. „Pozdravljajući se od franjevca, prezbitera i neumornog znanstvenika dr. Emanuela Hoška, koji je privlačio mudrošću i jednostavnošću, bistrinom uma i govora, sa zahvalnošću mislimo i molimo za tolike koji su, zajedno s fra Emanuelom, zadužili grad Rijeku i obogatili živote mnogih od nas“, napisao je kardinal te dodao kako je fra Emanuel ostavio dubok trag i u Zagrebu kao kapelan, župnik i gvardijan u župi Sv. Križa u Novom Zagrebu.
Nadbiskup Devčić, predvodeći sprovodne obrede, istaknuo je kako je fra Emanuel od Boga bio obdaren brojnim talentima i njima se savjesno služio. „Mi ti u ovom trenutku zahvaljujemo za sav trud koji si uložio da mnoge prosvijetliš ne samo svjetlom ljudske nego i božanske mudrosti. Zahvaljujemo ti i u ime onih kojima si svojom vjerom i ljubavlju pomogao da se usprave pod teretom križa koji ih je pritiskao te s nadom u Krista krenu naprijed. Naša zahvala je prožeta i molitvom da te, u društvu Gospe Trsatske i sv. Franje, božansko svjetlo obasjava svu vječnost“, zaključio je nadbiskup.
Nad grobom pokojnika govorili su i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. Mario Cifrak te njegov nasljednik na katedri riječke teologije dr. Marko Medved. Dr. Cifrak je podsjetio na najvažnije trenutke iz njegova životopisa istaknuvši njegov znanstveni doprinos povijesti i kulturi. Podsjetio je da mu je, zbog iznimnog znanstvenog, kulturnog, obrazovnog i pastoralnog rada, Grad Rijeka 2012. godine uručio nagradu za životno djelo. „U obrazloženju nagrade piše kako mu se ona dodjeljuje za znanstveni rad, izniman doprinos trsatske sakralne baštine te osobno svjedočanstvo kulturi dijaloga“, rekao je dr. Cifrek.
Dr. Medved je istaknuo kako je fra Emanuel na Teologiji u Rijeci, iako s dva prekida, predavao 25 godina. „Bio je povjesničar Crkve i kulture“, rekao je dr. Medved, objasnivši kako je istražujući povijest franjevaca na ovim prostorima tu povijest povezao s kulturnom baštinom krajeva u kojima su franjevci djelovali. „Svojom sposobnošću za dijalog izgradio je brojne mostove po kojima i danas hodimo“, zaključio je dr. Medved.
Fra Emanuel Franjo Hoško umro je 1. siječnja u hospiciju u Rijeci.
Rodio se 1940. godine u Pakračkom Antunovcu. Više od tri desetljeća bio je trsatski franjevac i propovjednik. Dobitnik je Nagrade grada Rijeke za životno djelo.
U školu je krenuo u rodnome Pakračkom Antunovcu, nakon čega odlazi u sjemenište Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu te nastavlja školovanje u Franjevačkoj gimnaziji. U Franjevački red ušao je 1956. godine, 1957. položio je prve zavjete, a svečane redovničke zavjete 1962. godine. Teološko-filozofski studij završio je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je specijalizirao crkvenu povijest, magistrirao te 1968. godine doktorirao, a 1976. habilitirao.
Počeo je s pedagoškim radom krajem 60-ih godina prošlog stoljeća na tadašnjemu Franjevačkom filozofskom Učilištu na Trsatu i Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Predavao je i na institutima Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a u mirovinu je otišao kao redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu.
Radio je i kao srednjoškolski i studentski vjeroučitelj, kapelan, gvardijan i župnik župe Sv. Križa u Zagrebu. Od 1987. do 1991. godine bio je upravitelj Svetišta Majke Božje Trsatske na Trsatu i gvardijan trsatskog samostana. Nakon toga bio je u službi generalnog definitora Franjevačkog reda te član Upravnog vijeća Reda u Rimu kao predstavnik zapadnoslavenskih i južnoslavenskih franjevaca.
Autor je mnogih historiografskih radova, vezanih ponajprije uz povijest franjevaca na hrvatskome prostoru te Crkvu u zapadnoj Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
