Fotografija ”Poljubac” hrvatskog fotografa Saše Ćetkovića osvojila je brončanu medalju u kategoriji ”ljudi” na 40. Zagreb Salonu-Međunarodnoj izložbi fotografije 2022. Autor fotografije otkrio nam je kako je fotografija nastala i podijelio s nama svoja iskustva iz Benina gdje je proveo 35 dana. Ćetković je prvi put posjetio Benin, sudeći prema dojmovima, ne i posljednji.
>Fotografija Saše Ćetkovića snimljena u Beninu nagrađena na 40. Zagreb Salonu-Međunarodnoj izložbi fotografije
U Benin je otišao na poziv hrvatske misionarke s. Ivančice Fulir koja je jedna od dvije protagonistice nagrađene fotografije.
”U Zagrebu sam snimao s. Ivančicu za Glasnik Srca Isusova. Ona mi je tijekom snimanja ispričala kako je volontirala u Beninu, tamo se obratila i vratila u Zagreb i zaredila kako bi postala misionarka. To joj je bio cilj. Naravno, njezina me priča fascinirala i rekao sam joj da ako bilo što treba – ja sam tu”, prepričava nam Ćetković susret sa s. Ivančicom.
Od tog neobaveznog razgovora prošlo je godinu dana. ”I onda zvoni telefon i ona s druge linije kaže: Saša trebamo te, dođi u Afriku”, prisjeća se.
Kako je i obećao, otišao je u Afriku i to s primarnim ciljem – da fotografira. I to sve što sestre tamo rade, njihovu svakodnevicu.
Misionarke koje pripadaju redu Marijinih sestara čudotvorne medaljice u Beninu imaju dvije ambulante i tri sirotišta s preko stotinu djece.
”35 dana sam zapravo fotografirao. I živio s njima. Bilo je predivno! Stalno se čujemo”, dodaje.
Prijavio je kaže, dosta fotografija, ali žiri je odlučio baš tu nagraditi, iako Ćetković priznaje da on ne bi baš tu izabrao.
Na pitanje o trenutku koji je ovjekovječen nagrađenom fotografijom, naš sugovornik se prisjeća: Došli smo u jedno selo u kojem ljudi žive u sojenicama na vodi. To je najsiromašniji dio Benina, možda i Afrike. Oni nemaju ništa. Oni su od nekakvog pruća sagradili te kućice na vodi, love ribu. U kućicama nema niti kreveta, stola, stolaca. Oni imaju samo gaće i dobru volju. Ova djevojčica je kćer od vodiča koji nas je vodio po selu. Na s. Ivančicu se inače lijepe sva djeca i ona na njih. Malena ju je obgrlila i ja sam ih fotografirao. Djevojčica je predivna i ne trebaš biti dobar fotograf da napraviš dobru fotografiju s takvim djetetom.
Kaže da je pogled te djevojčice predivan, ona je, dodaje, prvi puta vidjela bijelog čovjeka i to je ustvari bio šok za nju. Bila je zbunjena.
Na pitanje kako se primijenio od toga iskustva i povratka iz Benina, odgovara: ”Kao prvo mislim da smo mi negdje fulali. Kada kažem mi, mislim na zapadnu civilizaciju. Oni ništa nemaju, a sretniji su od nas. Nama stalno nešto fali da budemo sretni. Ja sam kao fotoreporter prošao dosta bogatih europskih zemalja,no nigdje nisam tako dočekan i ispraćen kao u Beninu. Toliko plesa, radosti i smijeha nisam nigdje doživio…
Planira opet ići, ima nekih planova. Kada ga budu sestre trebale, zvat će ga.
Kaže da bi svakom preporučio takvo duhovno putovanje pa makar na samo tjedan dana. ”Stvarno se čovjek vrati nazad skroz drugačiji”, poručuje.
Ako želite direktno pomoći djeci u Beninu svoj prilog možete uplatiti na ovaj način: Udruga Anđeosko srce, IBAN: HR0224070001100471904.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
