Srpski pisac i akademik Dragoslav Mihailović, sam utamničenik zloglasnog Golog otoka u razgovoru za beogradski list Nedeljnik govorio je o svom otkriću mračne tajne komunističke Jugoslavije. Radi se o tome da su jugoslavenski znanstvenici i liječnici pristali sudjelovati u torturi nad zatvorenicima, prvenstveno Golog otoka, ali i Glavnjače i drugih zatvora komunističke Jugoslavije.
Prema saznanjima, komunistički sustav u Jugoslaviji koristio je i psihijatrijske bolnice i smještaj zdravih ljudi u iste radi obračuna sa političkim neistomišljenicima, piše Nedeljnik, a prenosi Jutarnji list.
Dragoslav Mihailović na Goli otok poslan je sa samo 19 godina i to zato jer se suprotstavio uhićenju dvojice mladića koji su bili njegovi školski kolege.
> Robijaš Golog otoka Spadoni: Uhodili su me ‘najbolji prijatelji’
Sam Mihailović potvrđuje da su mladići uhićeni radi ispričanog vica : „Pri tome je jedan od njih samo ispričao vic: ‘Kad završimo prvi petogodišnji plan, naša teška industrija će proizvoditi drvene češljeve.’ To je rekao na satu zemljopisa zbog čega je bio uhapšen. I ja sam se protiv toga pobunio. I ne samo, priznajem, protiv toga. Bio sam razočaran mladi skojevac – zbog mnogobrojnih hapšenja, Udbe i partijaške samovolje i ponekad sam to i javno osuđivao.“
Prenosimo svjedočanstvo Dragoslava Mihailovića iz Nedeljnika:
“Vrlo zanimljivo pismo o načinima mučenja uputio mi je profesor sveučilišta u Sidneyu Aleksandar Pavković 16. rujna 1998. godine. Njegov pokojni otac Ante Pavković je zbog sudjelovanja u partizanskom pokretu imao dobar status u režimu. Jednog trenutka 1948. ili 1949. godine dr Pavković je zajedno sa svojim profesorom Vladimirom Vujićem, koji je bio predsjednik Srpskog liječničkog društva, pozvan na neki sastanak u Centralnom komitetu Jugoslavije. Tamo su ih dočekali Aleksandar Ranković i Milovan Đilas.
Đilas je razgovor započeo time kako Sovjeti na javnim procesima uspijevaju od svojih optuženika dobiti razna priznanja, a da oni to ne uspijevaju. Da li oni znaju, pitao je član Politbiroa psihijatre, neke posebne metode za dobivanje takvih priznanja, efikasnije od uobičajene torture, koja izgleda, nije davala željene rezultate. Zbunjeni psihijatri su odgovorili da oni nešto takvo ne znaju i da za slične metode nisu čuli. Onda su im rukovodioci rekli da će uz bogate dnevnice dobiti putne naloge za putovanja u inozemstvo, gdje su trebali od poznatih znanstvenika i stručnjaka potražiti odgovore na ova pitanja. Nakon povratka profesor Vujić i Pavković su o putovanju referirali u Centralnom Komitetu, gdje su ih opet dočekali Ranković i Đilas.
Psihijatri su podnijeli izvještaj da su u inozemstvu saznali da Sovjeti onakva priznanja najvjerojatnije dobijaju nakon što nad okrivljenima primjene torturu nespavanjem koja mora trajati najmanje deset dana. Đilas je tada postavio pitanje: A da li bi oni mogli, “za Centralni komitet” napraviti eksperiment s nespavanjem nad desetak “posebno tvrdih komunista”, koji bi im za tu svrhu bili izabrani? To je bilo previše za Rankovića koji je prijekorno rekao: “Ali Đido, mi to ne radimo”!
Po izlasku iz Centralnog komiteta profesor Vujić rekao je Pavkoviću: “Ovo su ludi ljudi, oni nas stvarno mogu natjerati raditi svakojake eksperimente. Zato ćemo mi sad ovako. Pronaći ću neki izgovor da vas isključimo iz Srpskog liječničkog društva. I ako mene zatim budu natjerali da im ipak radim eksperimente, odgovoriti ću da sam star čovjek i da se više takvih zadataka ne mogu prihvatiti, te da biste za takve poduhvate jedino bili sposobni vi, ali da ste, nažalost, nepouzdani, zbog čega smo vas morali isključiti iz Srpskog liječničkog društva. A kad to prođe, čim se ukaže prilika, poslati ću vas na neko studijsko putovanje u inozemstvo. I vi tada – bježite!
Psihijatri su zadatak dobro obavili jer nije bilo nikakve tajne: većina vodećih stručnjaka im je rekla da se sistematskim ukidanjem sna od najviše deset dana kod većine ljudi gubi osjećaj osobnog identiteta i kontrole nad postupcima i da se pod takvim uvjetima može dobiti sve.“
> Vedrana Spadoni Štefanić: U Hrvatskoj se dogodila tiha kontralustracija
