Nastavno na ranije članke objavljene na portalu Narod.hr promotrit ćemo slobodu govora i govor mržnje odnosno granice između njih u kontekstu deklaracija UN-a, zakonodavstva Europske unije i Republike Hrvatske. Uzimajući u obzir kontekst u kojem je tzv. liberalna demokracija uspostavljena u svim demokratskim državama Zapada tijekom 20. stoljeća, iz primjera pravosudne prakse u Republici Hrvatskoj, pokušat ćemo utvrditi definira li liberalna demokracija sadržaj i granicu između slobode govora i govora mržnje.
Možda će vas zanimati
Veza između protestantizma, liberalizma, slobode govora i govora mržnje: Univerzalni Unitarijanizam
Univerzalni Unitarizam i podudaranje s vrijednostima liberalno demokratskih ustava te njezine posljedice na slobodu govora
Započevši analizu između slobode govora i govora mržnje, u prvom tekstu smo istražili vezu između protestantizma i progresivnih agendi koje se promiču kompliciranim međunarodnim, pravnim ljudskopravaškim mehanizmima, a u drugom tekstu smo utvrdili koje su točno vrijednosti dominantne denominacije protestantizma u SAD-u koje se uvelike podudaraju s vrijednostima liberalno demokratskih ustava. Također smo utvrdili kako je prvo pobjedom u 2. Svjetskom ratu, a zatim padom SSSR-a SAD postala jedina svjetska velesila čije su liberalne svjetonazore preuzele sve Zapadne zemlje, prije svega usvajanjem liberalnih državnih Ustava.
Možda će vas zanimati
Postoji li veza između protestantizma i progresivnih agendi koje određuju granicu između slobode govora i govora mržnje?
Pitanje slobode govora seže još iz vremena antičke Grčke kada se o njoj raspravljalo u okviru demokratskih principa Atene
Bidenova definicija demokracije
Neke od temeljnih vrijednosti na koje se pozivaju najveće međunarodne institucije, konvencije EU-a, Ustav i zakoni Republike Hrvatske između ostalih obuhvaćaju individualne slobode, slobodu govora, slobodu vjeroispovijesti i vjersku toleranciju, jednakost i pluralizam. Navedeni pojmovi opće su prihvaćeni u demokratskim društvima do te mjere da bi protivljenje njima predstavljalo ugrozu demokratskom društvu i protuustavno djelovanje – te su pojmovi na koje se često pozivaju i vladajuće i oporbene stranke, ne ovisno radilo se o strankama lijevo ili desnog političkog spektra.
Budući da se na te pojmove, odnosno vrijednosti pozivaju svi relevantni politički akteri, odgovor na pitanje zbog čega je pitanje slobode govora i njezinog obima aktualnije nego ikada, nije tako očigledan.
No, možda nam kao uvod može pomoći poruka aktualnog američkog predsjednika Joea Bidena koji je ustvrdio: “Demokracija je više od forme vladavine. Demokracija je način gledanja na svijet. Način koji definira tko smo, što vjerujemo, i zašto radimo ono što radimo. Demokracija je jednostavno toliko fundamentalna”.
Demokracija kao proceduralni mehanizam za političke ciljeve “progresivnih liberala”
Ako je demokracija više od forme vladavine, to znači da pojam demokracije, kako ga koristi Biden, u sebi nosi i sam sadržaj demokracije, što će reći da su samo određene stvari koje vjerujemo i radimo demokratske, dok druge nužno ne mogu biti demokratske, čak i kada bi se formalno donosile voljom većine. One eventualno mogu biti “populističke”, a populizam je naravno prijetnja demokraciji.
Tako određena demokracija nije ništa drugo doli proceduralni mehanizam, kojim se ostvaruju politički ciljevi liberalizma kako ga je definirao John Locke, a upravo to omogućuje Bidenu, ali i kompletnim pravosudnim sustavima diljem Zapada da mogu sugerirati odnosno osuđivati bilo koga tko se protivi liberalizmu, kao protivnika demokracije.
Vratimo se dakle vrijednostima koje svi politički akteri navodno dijele, a to su individualne slobode, sloboda govora, sloboda vjeroispovijesti i vjerska tolerancija, jednakost i pluralizam. Sve su to vrijednosti, koje, kada bi se kršile, predstavljale bi napad na demokraciju, slobodu govora ili bi ukazivale na govor mržnje.
Od Opće deklaracije o ljudskim pravima do LGBT prava
No, ako je demokracija doista onakva kakvom je Biden kao progresivni liberal opisuje, to znači da vrijednosti individualne slobode, sloboda govora, sloboda vjeroispovijesti i vjerska tolerancija, jednakost i pluralizam postoje s ekskluzivnim ciljem postizanja ravnopravnosti u društvu pa ono nužno podrazumijeva ostvarivanje ravnopravnog položaja rasnih, etničkih i seksualnih manjina te ravnopravnog položaja žena u društvu, a u zemljama koje su se našle na “gubitničkoj strani u 2. Svjetskom ratu” podrazumijevaju i suočavanje s antidemokratskom prošlošću.
Primjerice, Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a donesena 1948. godine donosi “katalog ljudskih prava” koji između ostaloga uključuje pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na slobodu okupljanja i udruživanja itd. Sadržaj te deklaracije ugrađivan je kasnije i u druge međunarodne akte, a Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima UN-a iz 1976. godine individualne slobode definira između ostaloga i kao pravo na privatnost koja uključuje zaštitu prava odraslih ljudi na seksualne odnose uz pristanak. Pozivajući se na taj akt, Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava je 1991. godine presudio da je seksualna orijentacija uvrštena u antidiskriminacijske odredbe.
Nadalje, godine 2016. UNHRC je donio odluku o imenovanju neovisnog stručnjaka koji će pronaći uzroke nasilja i diskriminacije nad ljudima zbog njihovog rodnog identiteta i seksualne orijentacije te raspravljati s vladama o tome kako zaštititi te osobe, a od 2023. istospolni brakovi legalno su sklopljeni i priznati u 34 države članice UN-a. Iste godine neovisni stručnjak UN-a Victor Madrigal-Borloz kazao je da je “Pravo na slobodu vjere ili uvjerenja štit” “za zaštitu zakonitog očitovanja osobnih uvjerenja, kao i za zaštitu prava da se ne bude dio određenog uvjerenja ili ne bude izložen kršenjima ljudskih prava za koja se tvrdi da su time opravdana”.
Sužavanje jednih i proširenje drugih prava
Iz navedenog primjera vidimo kako je UN u 75 godina međunarodne borbe za ljudska prava, proširio i izmijenio definiciju ljudskih prava tako da termin “individualne slobode” nužno uključuje prava LGBT skupine, ali i definira te proširuje svojevrsni govor, pa i čin mržnje, uključujući u nju homofobiju. Kroz mnogobrojne akte međunarodnim pravnim mehanizmima sužavaju se jedne individualne slobode, a proširuju druge, na takav način da se kažnjava sve ono što bi pretpostavljalo diskriminaciju manjinskih skupina.
Očiti primjer arbitrarne izmjene samog značenja Ustava možemo vidjeti iz primjera odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2021. godine kada je zakon koji omogućuje ‘promjenu spola’ izjavom osobe da ‘živi u drugom rodnom identitetu’ proglašen ustavnim.
Svojevoljnost Ustavnog suda RH
Podsjetimo, u vrijeme Vlade Zorana Milanovića Hrvatski sabor je 2013. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama kojim je u Zakon dodan novi članak 9.a. Nadalje, člancima 36. i 37. tog Zakona propisano sljedeće: “ministar nadležan za poslove zdravlja donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona poseban propis o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i života u drugom rodnom identitetu”.
Ustavni sud je 2021. ustvrdio da “Ustav zabranjuje diskriminaciju prema nizu taksativno navedenih mogućih diskriminatornih osnova (među njima i diskriminaciju na temelju spola), ali zabranjuje i diskriminaciju prema “drugim osobinama” (članak 14. stavak 1.)”…”a uz to u članku 35. svakome jamči štovanje i pravnu zaštitu njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti – pa se to nedvojbeno odnosi i na osobnost i privatnost onih čiji spol nije nepovratno i u potpunosti promijenjen, ali žive kao da jest (u “drugom rodnom identitetu”)”.
Dakle, na temelju toga što u članku 14. stavak 1. Ustava RH donesenom 1990. stoji: “Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,
imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki”; USUD je ustvrdio postojanje tzv. prava na promjenu spola samo na temelju izjave osobe da živi u drugom “rodnom identitetu”.
Sudska praksa i dvostruki kriteriji
Čini se stoga da zakoni koji se tiču ljudskih prava, pa tako i onih koji se odnose na slobodu govora i govor mržnje nisu jasno definirani već da se njihova dalekosežnost može shvatiti tek u sudskoj praksi, koja je često kritizirana zbog dvostrukih kriterija.
Spomenimo za kraj da je u Hrvatskoj počelo suđenje za ‘govor mržnje” na karnevalu u Imotskom zbog spaljivanja krnje kao istospolnog para i lijevog saborskog zastupnika Nenada Stazića kao djeteta, čime se kritizirala mogućnost udomljavanja djece od strane homoseksualnih parova, i da je novinar Marko Jurič osuđen na 10 mjeseci zatvora jer je prema presudi “poticao mržnju prema pripadnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i svećenstvu Srpske pravoslavne crkve” kada je emisiju Mrkov trg 19. siječnja 2016. odjavio riječima: “Poruka dragim Zagrepčanima, svima onima koji se šeću Cvjetnim trgom, budite oprezni pošto je u blizini crkva u kojoj stoluje, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikar”.
>Velika analiza Tabletmaga: Vodič kroz borbu protiv dezinformacija, najveću prijevaru stoljeća
>MacIntyre: Demokracije diljem Zapada, unisono, stvaraju aristokraciju favoriziranih skupina
S druge strane voditelj Zoran Šprajc u emisiji RTL-ovoj “Stanje nacije” u ožujku 2023. koristio se govorom mržnje prema Katoličkoj crkvi, svećenicima i vjernicima izjavivši: “Drugim riječima ako već morate, a razumijemo da morate, gospodo svećenici, biskupi i nadbiskupi ženite se pa je… svoje žene ili je… svoje kolege, je… svoje kolegice, je… svoje župljanke, je… svoje župljane, je… sami sebe, međusobno se je…, briga nas samo nam ne dirajte našu djecu“, ali nije osuđen za govor mržnje niti je televiziji oduzeta koncesija, kao u slučaju Z1 televizije.
> U ime obitelji prijavila RTL Agenciji zbog govora mržnje i poticanja na mržnju
Što je uopće govor mržnje?
Prošle godine vojnik Oružanih snaga RH kažnjen je s 30.000 kuna jer je na Facebooku homoseksualce nazvao ‘nakazama’, no kažnjen nije bio Josip Jagić, PR Možemo, koji žali za vremenom kad je ljevica ubijala svećenike, niti je kažnjen osnivač portala Index.hr Matija Babić, koji je na Facebooku poručio: “Svaki nerazbijeni prozor na zgradama vlasti i crkve, svaka njihova građevina koja ni nakon ovog nije u plamenu, svaka glava koja im nakon svega ostane na ramenima dok vi svoju slobodno možete na konopac, dokaz je da od Hrvata možeš raditi kretene koliko god želiš”.
U nastavku ćemo pobliže uočiti granice između slobode govora i govora mržnje u zakonodavstvu Republike Hrvatske te njihovu političku funkciju i eventualne načine zakonskih zloporaba, kako bi se pod krinkom govora mržnje ograničila sloboda govora.
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
Tekst se nastavlja ispod oglasa
