Ivo Džeba: Papa učinio slično kao Solženjicin – suprotno od onoga što se očekivalo

Foto: narod.hr

Kada je 1978. godine Aleksandar Solženjicin bio pozvan održati govor na jednom od najpoznatijih svjetskih sveučilišta, američkom Harvardu, bilo je jasno što se od njega očekuje.

Kao nobelovac koji je 1974. godine bio protjeran iz Sovjetskog Saveza zbog svojih djela koja su sadržavala oštru kritiku sovjetskog poretka, očekivalo se da će Solženjicin i s govornice kritizirati Sovjetski Savez koji ga je prognao i na taj način biti od pomoći u hladnome ratu između Amerike i SSSR-a. Scena je bila spremna. Tisuće i tisuće su nahrupile slušati povijesni govor ruskog intelektualca kako se obrušava na sovjetsku politiku i daje vjetar u leđa suvremenom zapadu.

No tada se dogodilo nešto što je šokiralo čitavu javnost. Solženjicin se nije obrušio na istok, nego na zapad. Njegov govor bila je jedna od najoštrijih ikada upućenih kritika zapadnom društvu blagostanja.

Zapad se, naglasio je Solženjicin, prepustio svojoj samodostatnosti, u potpunosti izgubio hrabrost, moral sveo na puki pravnički legalizam, a nominalnu slobodu govora dao u ruke samo onima koji imaju medijski prostor za širenje svojih ideja. Ponajviše od svega, zapad je, prema Solženjicinu, duhovno potonuo uljuljkavši se u svoju materijalnu sigurnost: “Čak nam i biologija govori da visoki stupanj blagostanja nije na korist živom organizmu. Danas je blagostanje zapadnog društva počelo skidati svoju opaku masku.”

Novinarske reakcije koje su uslijedile narednih dana podignule su strašnu medijsku buru. Solženjicin je preko noći od saveznika zapada postao neprijatelj zapada. Većina komentatora je gotovo jednodušno zaključila da Solženjicin kao čovjek koji ne dolazi sa zapada ne razumije što se na zapadu zapravo događa, te da su njegove tvrdnje, prema tome, posve nevažne. Željeli su proroka ukalupiti u zadani obrazac, a kada to nisu uspjeli, zadržali svu svoj obrazac, i odbacili proroka. Povijest je, naravno, proroku dala za pravo, a njegove se riječi svakodnevno pokazuju sve ispravnijima, iako će ih i danas mnogi odbaciti želeći da zapad nastavi istim onim smjerom kojeg je Solženjicin kritizirao.

A papa Franjo…

Papa Franjo, ovih je dana imao sličnu scenu kao Solženjicin na Harvardu.

Okupljeno mnoštvo od milijun i pol mladih, oči svjetske javnosti uperene u njega i prijetnja terorizmom kao vanjski neprijatelj zapadnog društva, baš kao što je to nekoć bio Svojetski savez. I što Papa čini? Čini nešto slično kao Solženjicin svojednobno, ne govori o vanjskom neprijatelju, nego se okreće unutarnjoj kritici inertnog društva koje se ograničilo na samodostatno postojanje. Svojom latinoameričkom dovitljivošću nazvao je takvo duševno raspoloženje duhovitim nazivom „kauč-srećom“, opisavši ju kao „vjerojatno najštetniji i najopasniji oblik paralize, budući da malo po malo, bez da smo toga svjesni, počinjemo klimati glavom, biti sve pospaniji i nezainteresirani.“

„Ostavite trag“, poruka koja stoji u središtu papinog govora, oštro prkosi društvu koje je zadovoljno statusom quo, maštajući pri tome kako bi bilo dobro kada bi „netko nešto poduzeo“, ali ne mi. „Nismo došli na svijet kako bismo ‘vegetirali’, njime prošli u ugodi, kako bismo od života napravili udoban kauč na kojem ćemo zaspati”, naglasio je Sveti Otac, koji je kao osamdesetogodišnjak dvadesetogodišnjacima održao propovijed o tome kako se trebaju za nešto zauzeti, za nešto živjeti, nečemu prkositi, pokazati da su živi. Ako nam to ne ukazuje na duboku duhovnu krizu koja je zavladala zapadom, onda nam ništa na to ne može ukazati.

Riječ „sloboda“, kao jedan od temeljnih ideala modernog svijeta, bila je i u papinome fokusu, ali shvaćena znatno drugačije nego što ju se danas razumije. Ne samo da sloboda nije u uživanju svega onoga što se može uživati, nego je takav pristup slobodi najbolji način da ju se izgubi. „Kada se odlučujemo za jednostavnost i udobnost, za mijenjanje sreće za potrošnju, završavamo plaćajući vrlo visok cijenu: gubimo vlastitu slobodu.“ Odvojivši slobodu od materijalnog blagostanja, pokazavši kako to dvoje može biti i u kontrastu, papa Franjo zadao je snažan izazov društvu koje čak i djecu vidi kao prijetnju roditeljima i njihovoj udobnosti, što pokazuje činjenica kako nijedna zemlja Europske unije nema pozitivan prirodni priraštaj.

Rezigniranost, nezainteresiranost, moderne su pošasti koje je Papa uočio kao najveće prijetnje novim generacijama, a one čine da prestajemo biti vlasnici ne samo društvenih zbivanja nego i vlastitog života: „Povijest nas danas zove da branimo svoje dostojanstvo i ne dozvolimo drugima da odlučuju o našoj budućnosti“.

Pogledamo li samo na tržište video igara, čiji prihodi godišnje dosežu oko 100 milijardi dolara, čini se da Papa ispravno primjećuje kako brojni bježe u virtualni svijet u kojem se ne moraju nositi s odgovornošću za stvarnost, koju tako prepuštaju drugima. Ako uzmemo u obzir duhovnu i materijalnu krizu u kojoj toliki oko nas žive, takvo je raspoloženje kukavički bijeg od braće u nuždi.

Unatoč tome što bi neki htjeli da Papa u središte svojih poruka stavi trenutnu opasnost terorizma, posebice jer ju neki tumače kao pokušaj druge vjere da nasilno naruši kršćanski identitet Europe, Papa je svjestan jedne dublje istine koju je svojedobno naglasio i Benedikt XVI. „Današnje je čovječanstvo, sa svojim strahom od projektila, nalik na čovjeka koji živi u trajnu strahu da će mu kuća biti spaljena. Nije u stanju misliti ni na što drugo osim kako spriječiti palež. Zbog toga uopće ne primjećuje da je obolio od raka. Ne će umrijeti od paleži, nego od nutarnjeg raspadanja tijela, koje je uzrokovalo strano tijelo raka“. Izvanjska je opasnost često lagano uočljiva, ali zadaća je vođe, što papa svakako jest, ne ostati na razini dnevnih događanja, nego prije svega paziti na dublju stvarnost i potrebe svijeta. Ako mislimo da mi sve puno bolje razumijemo od njega, možda želimo, kao i toliko puta dosad, proroka staviti u svoj obrazac, umjesto da od njega učimo.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.