Hoće li partizani ikada odgovarati za pokolj nad franjevcima u Hercegovini?

Foto: Thinkstock

Početkom 1945. Mostar i njegovo šire područje bili su izbočeni položaj njemačke linije Grün. Glavni štab odlučio se na veliku mostarsku opraciju u kojoj je sudjelovalo 45.000 vojnika, većinom iz 8. korpusa partizanske Narodnooslobodilačke vojske. Te su snage ojačane tenkovskom brigadom i zrakoplovima. Glavni udar počeo je 6. veljače 1945. napadom na Široki Brijeg a poslije njegova pada, sljedeći dan, nastavio se prema Mostaru u kojeg su partizanske postrojbe ušle 14. veljače.

Posvuda su se vodile žestoke bitke pa su i gubitci bili veliki. Njemačko-ustaško-domobranske snage imale su 4000 mrtvih a partizani oko 800. U pozadini ratnih operacija krile su se brojne ljudske tragedije. Najveća se dogodila u Širokome Brijegu koji je desetljećima bio poznat kao Gospino svetište.

Znamenita franjevačka crkva i samostan s gimnazijom i konviktom djelovali su kao hrvatsko vjersko i obrazovno središte u kojem se nalazilo povijesno i kulturno blago. Upravo je tu počinjen neviđen zločin.

Poslije završetka borbi za Široki Brijeg, partizani su ušli u samostan i hitcima u potiljak ni krive ni dužne poubijali 12 franjevaca. Sve koje su našli u habitu.

Tijela ubijenih spalili su u ratnom skloništu, a potom sklonište zatrpali. Žrtve su lažno optužene da su pucale na partizane. Još devet franjevaca odvedeno je put Splita i pogubljeno na dosad nepoznatom mjestu. U ratnim danima i poraću ukupno je ubijeno 69 fratara Hercegovačke franjevačke provincije.

Širokobriješko svetište potpuno je devastirano. Komunistička je vlast i poslije rata provodila neviđeni kulturocid. Svetište Marijino obeščašćeno je, crkva oštećena, uništene su stare matične knjige, knjižnica sa sto tisuća knjiga i mnoge vrijedne povijesne i školske zbirke.

Franjevačka je imovina nacionalizirana i oduzeta. Zabranjen je rad gimnaziji, sjemeništu i konviktu za vanjske đake.

Ove godine ostadoše upamćene kao hrvatske krvave godine. Jugokomunisti su uspjeli dobiti ono što im je bio cilj, uspjeli su svugdje ostaviti pečat crvene zvijezde petokrake.

“Za hrvatski je narod važna izjava jednoga od zločinaca: ‘Hrvatski katolički narod u Hercegovini nikada ne smije saznati za istinu kako franjevci izgubiše živote!’ Istina očito nikada ne će u cijelosti izići na vidjelo među Hrvatima, ali zacijelo jest da se nikada ne će zaboraviti ponos i jačina vjere tih nedužnih franjevaca koji krv proliše i ne odustadoše od vjere.”, navodi se u novom broju “Stopama Pobijenih”, glasnika Vicepostulature Široki Brijeg.

Za ovaj krvavi zločin nad Hrvatima nitko nikada nije odgovarao.

Širokom je Brijegu 1953. oduzeto čak i ime. Time se uništavalo sve hrvatsko na tom hercegovačkom području.

Danas su franjevačka zdanja obnovljena i opet obavljaju svoju vjersku i obrazovnu funkciju.

Foto: Vicepostulatura Široki Brijeg
Foto: Vicepostulatura Široki Brijeg

Tijekom borbe za Mostar u veljači 1945. dogodila se također likvidacija mostarskih franjevaca, navodi Hrvoje Mandić u magazinu Vojna povijest od siječnja 2016.

“Iz dostupnih arhivskih izvora sa sigurnošću možemo zaključiti da su opunomoćenici Ozne posjedovali popis političkih neistomišljenika u Mostaru. Jugokomunistički obavještajci imali su precizne podatke o broju franjevaca u franjevačkomsam ostanu u tom gradu. Odgovornost za pokolj sedmorice franjevaca snosi vrh Ozne. Svi povjerenici Ozne, u ovom slučaju crta Ozne u 12. hercegovačkoj brigadi na čelu s Brankom Popadićem, izvršavala je posebne zadatke koji nisu vezani uz borbena djelovanja. Nadređen Branku Popadiću bio je Uglješa Danilović, tadašnji pročelnik Ozne za BiH. Potonji je odgovarao izravno Aleksandru Rankoviću, odnosno Josipu Brozu Titu. Kad se hijerarhija posloži na ovaj način, nameće se logičan zaključak kako Avdo Humo i Vaso Miskin Crni nisu mogli učiniti ništa za spas mostarskih franjevaca od likvidacija 14. veljače 1945., iako su dotični franjevci pomagali njima i njihovim obiteljima tijekom rata.”, ističe Hrvoje Mandić.

Više možete pročitati u novom broju glasila kojeg Vicepostulatura izdaje dva puta godišnje. Može ga se nabaviti u župnim uredima, kao i na kioscima diljem Herceg Bosne.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/hrt