Korizma je vrijeme od četrdeset dana kroz koje se Crkva priprema za Veliko trodnevlje i Uskrs. Na nju se gleda kao na vrijeme pokore i obnove cijele Crkve, s postom i mrtvljenjem, sve od četvrtog stoljeća. Ona počinje obredom pepeljenja na Čistu Srijedu (Pepelnicu), a završava na pred Misu Večere Gospodnje na Veliki Četvrtak kada počinje Veliko trodnevlje.
„Crkva se svake godine četrdesetodnevnom Korizmom sjedinjuje s Isusovim Otajstvom u pustinji.“
Katekizam Katoličke Crkve, 540
Korizma je vjerojatno prilika za najplodonosnije duhovno vrijeme u godini, kako za pojedinca tako i za cijelu Crkvu. Prilika je to da čovjek ozbiljno stane pred sebe, bližnje i Boga i postavi pitanje: gdje se ja nalazim trenutno u odnosu na ovo troje? Što se dogodilo u mom životu od prošle Korizme? Idem li moj život pravim smjerom, koji je Gospodin pokazao dok je živio na zemlji?
Zbog toga vjernici često uzimaju za vrijeme Korizme različite oblike pokore da bi što jednostavnijim življenjem očistili i posvetili svoja srca. Tako je Korizma vrijeme kada vjernici, usprkos pokori, radosno se vesele svakom novom danu znajući da pokora znači i očišćenje duše na njihovom putu prema Bogu.
Pri tome, Crkva posebno pred nas stavlja primjer Krista u pustinji kako bi s njim mogli pokorom sepripremiti za slavljenje muke i Uskrsa pročišćavajući naša srca i ozbiljnije shvaćajući svoj kršćanski život.
Razmatranje Kristovih kušnji u pustinji, njegovog uzvišenog života i posebno Kalvarije do samog raspeća drugi je ključan naglasak korizme. Razmatranjem u jednostavnosti, lišenih svake spekulacije ili čisto razumskih umovanja, vjernik dublje ponire promatrajući Krista u vlastitu dušu koja se, bilo svjesno bilo nesvjesno, prosvjetljuje milošću. Osobito na tome putu pomažu meditacije Kristovog Križnog puta, jedinstvenih trenutaka života Otkupitelja kada je u potpunosti uzeo sve terete i grijehe čitavoga svijeta na sebe. Ta razmišljanja, praćena molitvom, toliko očvršćuju i pročišćuju čovjekov duh da se doslovno pri tome rađa – novi čovjek, kršćanin.
Treći ključan naglasak je na djelima milosrđa. Crkvena tradicija razlikuje tjelesna i duhovna djela milosrđa, a sva su obilježena odricanjem i sebedarjem po uzoru na Krista. Ova godine imamo posebnu korizmenu milost jer je papa Franjo proglasio 2016. Godinom milosrđa. Stoga vjernici trebaju u Korizmi ne samo činiti tjelesna i duhovna djela milosrđa, već se živom vjerom „uhvatiti“ za obećano Božje milosrđe tražeći i ištući to nepodijeljeno isto milosrđe.
Živeći na taj način u Korizmi vjernici čekaju vrhunac Korizme – Veliki tjedan – s posebnim naglaskom na zadnja tri dana: Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu
U ovoj Korizmi moramo vidjeti nešto više, a ne samo bilo koje vrijeme, koje se u liturgijskoj godini po pravilu ponovno navraća. Taj trenutak je nepovratan, on je božansko davanje pomoći, koje treba prihvatiti. Isus stupa na našu stranu i očekuje od nas – ovdje i sada – da se uvelike izmijenimo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
