“Film govori o prihvatu prognanika u Davor i svega onog što su Davorčani za nas napraviti. To je stvarno plemenito djelo za koje se uglavnom ne zna, i inače se to tim nekim događanjima malo zna. Htjeli smo to zabilježiti jer je to bilo dosta slabo medijski popraćeno. Naš cilj je prikazati ljudima istinu o progonu i o dobrim djelima ljudi iz Davora, da se to ne zaboravi“, ističe za Narod.hr Vinko Laštro, redatelj novog dokumentarnog filma o progonu Hrvata s područja banjalučke regije odmah nakon Oluje.
Progon Hrvata
Gotovo 30 tisuća ljudi u mjesec i nešto dana prije 26 godina prognano je iz područja oko Banja Luke i čamcima su uz velike rizike prebačeni na druge obalu Save u mjesto Davor gdje su ih stanovnici dočekali i zbrinuli.
Nedavno je Laštro u Zagrebu prikazao svoj drugi film koji govori o progonu Hrvata iz banjalučke župe Barlovci.
Upitali smo redatelja Laštra o jučerašnjem snimanju i očekivanjima vezanim uz njegov novi projekt.
Narod.hr: Jučer ste snimali film u Davoru 26 godina nakon prelaska Save i progona Hrvata iz banjalučkog kraja?
Vinko Laštro: Radi se o dokumentarnom filmu koji obrađuje temu prelaska prognanih Hrvata s područja banjalučke regije, uglavnom Hrvata ali i Bošnjaka muslimana koji su također prelazili. I o prihvatu tih prognanih ljudi u mjesto Davor s druge strane Save. Film govori o prihvatu prognanika u Davor i svega onog što su Davorčani za nas napraviti.
To je stvarno plemenito djelo za koje se uglavnom ne zna, i inače se to tim nekim događanjima malo zna. Htjeli smo to zabilježiti jer je to bilo dosta slabo medijski popraćeno. Naš cilj je prikazati ljudima istinu o progonu i o dobrim djelima ljudi iz Davora, da se to ne zaboravit.
Jučer smo razgovarali sa svjedocima i ljudima koji su bili angažirani oko prelaska, to su uglavnom prije 26 godina u mjesecu poslije Velike Gospe, odnosno nakon Oluje. Prelazak je počeo već i ranije, odmah nakon Oluje, prvih dana, moji roditelji su prošli 8. kolovoza isto u Davor.
Pričali smo s lađarima koji su prevozili prognanike, i za njih je bilo dosta rizično prelaziti Savu, oni su tada bili mladići od 20 do 25 godina godina, a sa srpske strane su bili naoružani ljudi i situacija je bila napeta. Pričali smo s tadašnjim načelnikom, pričali smo s curama koje su tada kuhale, primale prognanike, brinule o njima, davale im robu, čiste stvari.
Nitko nije očekivao da će toliki val prognanika doći. I kako je pritisak postajao veći tako su se oni sve više aktivirali. Cijelo mjesto Davor se organiziralo i angažiralo na tome da pomognu ljudima. Mnogi su kod njih spavali, tuširali se, sve dok netko iz obitelji nije došao po njih. To je sukus priče o kojoj smo razgovarali sa svjedocima, s tadašnjim načelnikom, koordinatorom općine Davor i računovotkinjom. Oni su vodili spiskove ljudi koji se prelazili Savu, koordinator je bio stalna veza jer je išao u pregovore na srpsku stranu s načelnikom općine Strbac.
Htjeli smo zapravo prikazati tragediju tih prognanih ljudi koju su stanovnici Davora ublažili svojom dobrotom, svojim pristupom. To je cilj snimanja dokumentarnog filma. Jučer su još jednom također pokazali strpljivost tijekom snimanja dok se sve skupa nije završilo.
Međunarodna zajednica doprinijela etničkom čišćenju
Narod.hr: Znate li možda koliko je ljudi prognano iz banjalučkog kraja koji su prešli u mjesto Davor?
Vinko Laštro: Oni imaju otprilike upisanih oko 7 tisuća prelazaka Bošnjaka muslimana i 20 ili 21 tisuću Hrvata. Najveći dolazak je počeo 14. kolovoza i trajao je oko mjesec i pol dana, do kraja rujna, ali neke manje skupine su prelazile sve do 11. studenog. To je jako velik broj ljudi.
Mi ćemo također pokušati rasvijetliti ulogu međunarodnog Crvenog križa i međunarodne zajednice.
Međunarodna zajednica je, umjesto da prognane iz banjalučkog kraja vraća kraju iz kojeg su protjerani, ona je doprinijela etničkom čišćenju, odnosno progonstvu i onih koji su tamo ostali. Oni koji su tamo preživjeli četiri godine ipak su na kraju prognani nakon torture, a sve uz pomoć međunarodne zajednice. Očito je bio takav plan da Hrvati i Bošnjaci tamo ne mogu ostati, odnosno da se taj kraj etničkih očisti. A na kraju je međunarodna zajednica priznala svoje aktivno sudjelovanje u tome tako što je međunarodno priznata Republika Srpska.
Narod.hr: Jučer je na snimanju bio i biskup Komarica. Snimljen je u lađi s lađarom koji ga je prevezao prije 26 godina.
Vinko Laštro: Mi smo snimili biskupa Komaricu u tom čamcu s istim lađarom koji ga je i tada prebacio. Biskup Komarica došao je dati izjavu za film i rezime tog prijelaska. U tom vremenu kad je bio prelazak on je bio u kućnom pritvoru. Iz kućnog pritvora je radio ono što je njemu tada bilo dostupno i što je bilo moguće.
Pisao je međunarodnoj zajednici i međunarodnim političkim predstavnicima u BiH, ali i Svetom Ocu Papi.
On je prvi put izašao 30. prosinca. Davor je tada slavio sto godina spominjanja imena Davor i spojili su to s obilježavanjem 750. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije. Povodom tog slavlja je pozvan i biskup Komarica. Dobio je dozvolu da prijeđe Savu. Tada nitko nije vjerovao da će mu dozvoliti da se vrati. Zato je tražio i napismeno da mu se dopustiti da se vrati.
Tada ga je dočekao i pokojni kardinal Franjo Kuharić. Taj susret pred tisućama ljudi je ostao zabilježen kao povijesni trenutak kad se dva brata u Kristu susreću nakon svih patnji i stradanja naroda, nakon kućnog pritvora i svega što se dogodilo.
To su bili trenutci i događaji koji su zanimljivi i važno, ali uglavnom nisu dovoljno poznati javnosti pa zato mi to pokušavamo prikazati u našim dokumentarnim filmovima, a nadamo se da ćemo uz providnost Božju biti u tome i uspješni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
