Hrvatska se duhovno budi i u to nema sumnje. Ranojutarnje mise zornice u Došašću postale su posljednjih godina pravi hit, a ove i godine crkve su prepune ljudi. Često su sve klupe već prije 6 sati ispunjene do posljednjeg mjesta, pa dio ljudi stoji od početka do kraja mise. Osobito je velik broj mladih, ali i onih vjernika koji su znali zaobilaziti crkvu.
Naime, broj vjernika koji dolaze na ranojutarnje mise zornice iz godine u godine sve je veći, tako da se često mora tražiti i mjesto za stajanje u pojedinim crkvama. Na zornice dolaze i mladi i stari, djeca i žene, muškarci i tko god nađe se pozvanim prisustvovati ovim svečanim misama u 6 sati ujutro. Štoviše, pošto su mise zornice svakog dana, a ponegdje čak i nedjeljom, upornost ljudi i dolasci dan za danom govore u prilog tome da su zornice postale – hit u Hrvatskoj.
Početi dan sa ranojutarnjom zornicom i bez nje čini dan različitim, jer se dan često poznaje po njegovom početku. Zajednica vjernika, ljubičasta liturgijska boja, prekrasne adventske pjesme, raspjevana djeca ministranti, svečani predbožićni ugođaj iščekivanja Božića, molitva i pričest, te sreća na licima ljudi koja se na taj način može vidjeti samo poslije zornica – izazov su i poziv svima na dolazak. Mnoge župe organiziraju i druženje ljudi poslije zornica u prostorijama župa, uz čaj, kavu ili jutarnju čašicu rakije. Ljudi tako često nakon zornica ostaju sa zadovoljstvom u takvim druženjima dajući dodatni smisao zornicama u – zajedništvu, koje se u današnjem svijetu pomalo izgubilo.
Vukovar, Osijek, Dubrovnik, Split, Otočac, Zagreb, Varaždin, Koprivnica i prepune crkve na misama zornicama širom Hrvatske svjedoče o pravom malom duhovnom probuđenju i gladi među ljudima za obnovom istinskog zajedništva kroz vjeru u Boga i življenje s bližnjim.
“Ljudi vole specifične sadržaje u crkvi, a zornice to jesu. Ranojutarnje mise u adventu postale su pravi hit, crkve posebno ožive tih dana. U nekim krajevima na zornice se odlazi od davnina, a u drugim sredinama, osobito urbanim, organizacija i odlazak na zornice novijeg su datuma. Rado se sjećam zornica iz djetinjstva. Nakon mise odmah sam išao u školu, tako je počinjao dan. I danas mnogi žele započeti dan na poseban način, s molitvom i misom zornicom. To im ulijeva nadu i daje novu snagu, posebice u vrijeme nesigurnosti, neizvjesnosti i beznađa, kada je sve veća opasnost da se čovjek zatvara u svoje strahove”, kaže dominikanac o. Anto Gavrić, prodekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, dodajući kako ljude raduje da mogu prikazati nešto kao žrtvu za Isusa za vecernji.hr.
“Jedino se mise zornice u crkvi održavaju u to posebno rano jutro i tijekom duljega vremena. Vjernici dolaze u crkvu u mraku što daje i ugođaj mističnosti, a ljudi vole mistiku. To je ona “pučka mistika”. Vole se ljudi i duhovno pripremiti za veliki blagdan, a način priprema na zornicama doista je neuobičajeniji negoli je to u ostalom dijelu godine. I ispovijedi su dio te priprave”, kaže o. Anto Gavrić, dodajući da su zornice redovite mise, samo ranojutarnje, uz svjetlosti svijeća ili u polumračnoj crkvi i nastavlja:
“Ne može se reći da su mise zornice hit i u svim europskim zemljama. Ipak te ranojutarnje mise, nazvane Rorate, pobuđuju interes i u europskim zemljama. Različiti su običaji slavlja tih misa. Ne slave se svugdje svakoga jutra, već jednom ili dva puta u tjednu (npr. svakog utorka, srijede ili subote), ovisno od župe do župe. Ali te se mise slave samo uz svjetlost svijeće, što opet daje jednu posebnu čar i vjernike podsjeća da su noćna straža koja čeka zoru, u nadi iščekuje Kristov dolazak”.
Dođi i vidi, i poželjet ćeš doći opet!
