Nevine žrtve uvijek su bile uzor i nadahnuće ljudima koji su se sjećali njihovih života. Prvi od njih je Gospodin Isus Krist, koji je dao svoj život kao nevina žrtva, za spasenje svijeta.
Hrvatski narod, samo u 20. stoljeću, ima stotine tisuća nevinih žrtava od kojih mnoge leže po jamama diljem hrvatskih, slovenskih, bosanskih i hercegovačkih polja. Danas, na Veliki Petak, sjećamo se nekih od njih.
Djeca su uvijek najveća radost života, očeva i majki, baka i djedova, škola, sela, gradskih kvartova, naroda. Njihov veseli smijeh i vika, smijanje i plakanje, uvijek je odraslima bilo živi svjedok da život ima smisla, da će jednom i ova djeca postati profesori, sportaši, građevinski radnici, odgajateljice, učiteljice, majke, očevi…
U ljeto 1991. strašni se rat koji se, potaknut SANU-ovim nacionalističkim programom „Velike Srbije” i željom Slobodana Miloševića da ostvari taj program, srušio na Hrvatsku i prekinuo radost, igru i život mnoge djece. Tijekom vukovarske kalvarije ubijeno je 86 djece, od čega je 54 djece bilo mlađe od 10 godina.
Igor Kačić imao je samo 16 godina i tek je zakoračio u život kada je nevin ubijen na Ovčari, a iz kolone ga je izdvojio iz ruku majke osobno Veselin Šljivančanin, oficir zločinačke komunističke JNA. Na majčino pitanje zašto dijete odvaja od majke sljedećim riječima: „Niko neće biti kažnjen bez razloga“.
Vjerojatni razlog Igorova smaknuća na Ovčari bio je taj što je njegov otac Petar Kačić – “Srednji Bojler” jedan od najvećih junaka obrane Vukovara od velikosrpske agresije u Domovinskom ratu. Bio je jedan od zapovjednika obrane Sajmišta, dijela Vukovara koji je bio najizloženiji učestalim žestokim pješačkim napadima udruženih paravojnih postrojbi i JNA, obilno potpomognutih neprestanim granatiranjem. Poginuo je u borbama 2. listopada 1991. godine.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
