“Bilo je zapravo bolno vidjeti kako se žrtve ratnog zločina silovanja teško otvaraju iznošenju činjenica, želji da se istina konačno čuje javno. Pokazatelj je to našeg društva koje važne stvari gura pod tepih kao da su sramota umjesto da se javno obznani zločin ma kakav bio jer je to jedini način da se izgradi pravedna svijest društva, da se kazne počinitelji zločina, da se ukaže i podsjeća na strašnu ćud zločina kako bi se u budućnosti minimalizirala slična negativna iskustva”, rekao je za narod. hr redatelj dokumentarnog filma “Sunčica” Nikola Knez o svom iskustvu tijekom snimanja filma i rada s osobama koje su silovane tijekom Domovinskog rata.
Nikola Knez hrvatskog je podrijetla i ima vlastitu filmsku produkciju u Sjedinjenim Američkim Državama. Dodao je da je vidljiva razlika u osobnoj sigurnosti pojedinca između američkog i hrvatskog društva, poimanju vlastite svijesti i važnosti afirmacije vlastitog ja, vrednovanja i uvažavanja vlastitog bića.
“Boraveći u američkom društvu u kojem ljudi sasvim slobodno, otvoreno i javno govore o svojim “privatnim” stvarima i problemima, bilo je na početku naše suradnje s udrugom “Žene u Domovinskom ratu” teško razumjeti stidljivost, skrivanje u iznošenju strašne istine od strane žrtava silovanja koje su nad njima počinili srpski i crnogorski vojnici pripadnici JNA, četnici te pobunjeni Srbi u Hrvatskoj”, rekao je Knez.
Opisao je kako su na početku suradnje s udrugom “Žene u Domovinskom ratu” tri “žene-žrtve” iskazale spremnost govoriti javno o svojim patnjama: “Moram priznati da je predsjednica te udruge, gospođa Marija Slišković uložila neizmjerno mnogo “radnih sati” i energije razgovarajući, uvjeravajući i ukazujući mnogima koliko je važno da se istina čuje i iznese u javnost. Možemo slobodno reći da je gospođa Slišković učinila čudo sa svojim radom i zalaganjem jer kao što vidite u filmu, imamo 16 svjedoka istine tih strašnih zločina od kojih 14 od njih govori izravno u kameru, a 2 još uvijek ima “unutarnji rat svijesti”. No, smogli su hrabrosti dati svoj bolni, ali prevažni iskaz”.
Knjigu “Sunčica” o svjedočanstvima žrtava silovanja uredila je Marija Slišković, a riječ je o hrvatsko-engleskom izdanju. Kazališni i filmski redatelj Miroslav Međimorec napisao je prema knjizi scenarij za istoimeni film. Na pitanje o tome kako mu je bilo nositi se sa svjedočanstvima osoba koje su silovane tijekom Domovinskog rata, Međimorec je odgovorio: “Gledajte, ja sam branitelj iz 1991., dragovoljac sve negdje do 2000. godine. Bio sam na ovaj ili onaj način vezan uz obranu, Domovinski rat. Poznavao sam mnogo tih stvari, ali izravan susret, dodir, prisustvovanje i slušanje tih izravnih svjedočanstava žena bilo je potresno za mene. Odmah sam znao da će to biti film posebne jakosti jer su ta svjedočanstva, ta snaga tih žena koje su upravo učinile ono na što je računao neprijatelj, kako ga god zvali, zlotvor, da će stid i sram prevladati te da one više neće progovoriti o tome, da će prevladati stid i sram. One su prevladale taj svoj stid i progovorile o nečemu što jednostavno nije njihova krivnja, nego je to zločin koji je učinio netko drugi i koji se mora pripisati tom drugom”.
Međimorec je rekao da zločin ne smije ostati neizgovoren i ne smije ostati u domeni osobne traume, stida, srama te dodao: “Koliko mnogo u našim javnim glasilima ima vijesti o hvale vrijednom naporu neke svjetske glumice Angeline Jolie da o tome progovori, a toliko je malo glasova naših javnih medija o knjizi gospođe Marije Slišković i svjedočanstvima petnaestak žena i muškaraca. To se isto ne smije zaboraviti jer je taj isto grijeh vrlo raširen i taj je zločin strašno raširen. Muškarci o tome malo govore, ali se to vidi na samoubojstvima koja oni čine”.
Na silovanje muškaraca osvrnuo se Knez koji je, kako kaže, ostao zatečen činjenicom da su bili silovani i muškarci: “Neka mi se oprosti na neznanju, no nisam znao da je i to moguće dok nisam čuo nevjerojatne, umu teško razumljive perverzije bolesnih manijaka i rekao bih ljudskih čudovišta”.
Film “Sunčica” prikazan je izvan Hrvatske na “Texas A&M University Corpus Christi” dva puta i na “Texas A&M University College Station” u saveznoj državi Texas u ožujku, kako je naveo Knez. Svakom prikazivanju filma prethodilo je predstavljanje Republike Hrvatske u trajanju od deset minuta, uvjeta u kojima je došlo do početka rata, srpskih zločina i problema silovanih žena, u vrijeme zločina i nakon završetka rata.
“Nakon projekcije filma studenti su imali petnaest minuta za postavljanje pitanja na koja sam osobno odgovarao. Moram naglasiti da je svaka projekcija izmamila dugotrajni pljesak. Pitanja su bila mnogobrojna i zaključak je da se o hrvatskim žrtvama i srpskim zločinima jako malo zna. Očit je interes mladih studenata za dio naše povijesti koja se čuva u “trezorima tišine i sjene čekajući zaborav”. Bio sam više nego iznenađen sa željom dvoje studenata koji su izrazili želju za učenje hrvatskog jezika i željom jednoga da studira hrvatsku povijest”, dodao je Knez koji računa da će prikazivanjem filma na što je moguće većem broju fakulteta koji imaju srodne teme, upoznati i obavijestiti na taj način između 4000 i 10.000 studenata diljem svijeta.
Redatelj je najavio da će film biti prikazan diljem hrvatskih predstavništava u kojima se okupljaju hrvatski emigranti i njihovi prijatelji, a prvenstveno misli na Sjevernu Ameriku, Južnu Ameriku i Kanadu. Film će biti poslan na nekoliko filmskih festivala, a rade na tome da bude prikazan na svjetskim televizijskim postajama. U tijeku je adaptacija filma za potrebe CNN-a, kako je dodao Knez koji smatra vidljivom veličinu ljudskog srca, duh ljepote i dobrotu hrvatskog čovjeka.
“Vidljiva je i ogromna tolerancija na nepravdu, snaga koja drži bol u njedrima. Pitam se još i danas koliko veliko mora biti srce tih ljudi koji su nakon svih mučenja kadri oprostiti. Priznajem da su njihova djela ravna gotovo svetosti jer naći u srcu mjesta za ljubav i praštanje ravno je i moguće samo velikima. Herojski je to čin koji svojim angažmanom inicira cijelo društvo i nadam se da će polučiti uspjeh ka osvješćenju masa prema pravednosti i standardiziranju ljudskih vrijednosti, osuđujući zločin. U svakom slučaju, moram reći da sam stekao nove prave prijatelje i krasan je osjećaj ponovo biti u Vukovaru i sresti se s tako velikim i hrabrim osobama”, rekao je Knez za narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
