Skup “Hrvatski fizičar i kemičar Josip Franjo Domin [1754.–1819.], dvjesto godina poslije”, posvećen ovom istaknutom znanstveniku i isusovcu, održan je u četvrtak u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u organizaciji Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZU, priopćeno je iz HAZU.
Skup je otvorio potpredsjednik HAZU akademik Davor Miličić koji je istaknuo da je Domin primjer koliko je isusovački red u Hrvatskoj i Habsburškoj monarhiji bio važan u prosvjeti i znanosti. Kazao je da je poznavanje povijesti znanosti izuzetno važno upravo za Hrvate koji su svoju samobitnost sačuvali upravo zahvaljujući znanosti, kulturi i jeziku, a ne vojnoj sili.
U ime provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove nazočnima se obratio Tonči Trstenjak, koji je podsjetio da je Domin djelovao u vrijeme procvata isusovačkog reda, kada je djelovao i Ruđer Bošković, kada je došlo i do privremenog ukidanja reda 1773.
Trstenjak je istaknuo da su isusovci u to vrijeme držali sve znanstvene ustanove u Hrvatskoj, a osim Domina podsjetio je i na isusovca Ignacija Szentmartonija iz Kotoribe (1718. – 1793.) koji je istraživao Amazonu.
O životu i djelu Josipa Franje Domina govorila je prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar, koja je s akademikom Nenadom Trinajstićem govorila i o Dominu kao prvom pneumatskom kemičaru u Habsburškoj Monarhiji.
Akademik Vladimir Paar predstavio je Dominova istraživanja u fizici, dr. sc. Nikola Radić Dominov opis pneumatske pumpe na temelju apsorpcije drvenog ugljena, prof. dr. sc. Ivica Martinović Dominov profesorski rad iz perspektive njegovih tezarija, a prof. dr. sc. Dubravko Habek Dominov rad na elektroterapiji u Pečuhu i Zagrebu, dok je mr. sc. Tomica Plukavec govorio o Dominovim posljednjim godinama u Zagrebu.
Dr. sc. Ivana Horbec govorila je o reformama visokog školstva u Habsburškoj Monarhiji, a prof. dr. sc. Mijo Korade o hrvatskom znanstvenom krugu u Mađarskoj.
Zagrepčanin Josip Franjo Domin istaknuo se na području kemije i fizike, ali i elektroterapije. Školovao se u Hrvatskoj i Austriji, a od 1777. djelovao je kao profesor eksperimentalne i teorijske fizike te mehanike, najprije na Kraljevskoj akademiji u Györu i Pečuhu a od 1794. na Sveučilištu u Pešti, gdje je bio dekan Filozofskog fakulteta i rektor Sveučilišta.
Najvažnije Dominovo djelo je Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka (1784.), u kojem je ponovio i opisao sve dotadašnje pokuse s plinovima na temelju radova gotovo osamdeset europskih učenjaka. Time je dao cjelinu znanja o plinovima svoga doba, a najnovije spoznaje o novootkrivenim plinovima dušikovim i ugljikovom dioksidu, vodiku, dušiku, kisiku, klorovodiku, amonijaku i drugima Domin je prezentirao akademsko obrazovanim znanstvenicima Habsburške monarhije.
Svojom Raspravom uveo je u austrijsku, hrvatsku i mađarsku znanost novo područje, cjelokupnu pneumatsku kemiju na kojem je kasnije izrasla Lavoisierova revolucija u kemiji.
Dominov izvorni doprinos čini drugi dio njegove knjige u kojem je opisao sve primjene novootkrivenih plinova: eudiometar, aerostat, pneumatsku pumpu i pomagala za disanje. On je te aparate proučio i usavršio. Budući da u njegovo doba još nisu bile otkrivene šibice, osobitu pažnju je posvetio električnom upaljaču na vodik o čemu je napisao zasebno djelo (1799.).
Drugi dio Dominova znanstvenog rada odnosi se na istraživanje elektriciteta te primjenu statičkog elektriciteta u liječenju čime se bavio i u Hrvatskoj. Na poziv zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca u Zagrebu je izvodio pokuse liječenja elektricitetom na trgu ispred crkve sv. Katarine na Gornjem gradu, a dva svoja djela o liječenju elektricitetom objavio je u Zagrebu 1799. Nakon što je 1800. imenovan zagrebačkim kanonikom, vratio se u Zagreb gdje je živio u župi sv. Marije i djelovao kao rektor i profesor sjemeništa na Kaptolu te kao stalni povjerenik za regulaciju rijeke Save. Domin je bio posljednji hrvatski isusovac od ukinuća tog reda 1773. do njegove obnove 1814.
Izvor: narod.hr/hina
