Veliki međunarodni izložbeni projekt otvorio je svoja vrata javnosti u četvrtak navečer u Modernoj galeriji u Zagrebu, a otkriva posebnost hrvatsko-talijanskih umjetničkih veza na prijelazu 19. i 20. stoljeća i njihov utjecaj na razvoj hrvatskoga pejzažnog slikarstva.
Izložbu, čiji podulji naslov – “Na obalama Jadranskoga mora, Slikarstvo krajolika između Ottocenta i Novecenta; Od poetike Macchiaiola vedutista do pejzaža simbolista i poetike povratka redu”, sažima i njezin bogat sadržaj, otvorio je državni tajnik u Ministarstvu kulture dr. Ivica Poljičak.
Koncepciju izložbe potpisuju ugledni talijanski povjesničar umjetnosti i teoretičar Giandomenico Romanelli i ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić, a ostvarena je u suradnji s Talijanskim institutom u Zagrebu.
Usporedbom hrvatskih i talijanskih slikara otkriva se umjetnička snaga na temu krajolika i veduta nadahnuta snagom vodećih talijanskih autora iz poznate firentinske škole Macchiaiolija, istaknuo je Poljičak. Dodao je kako su važnost ove izložbe prepoznale i ugledne talijanske muzejske i galerijske ustanove koje su ustupile djela iz svojih fundusa, ali i ustanove i pojedinci iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Nakon hrvatske premijere u izložbi će, najavio je Poljičak, sljedeće godine moći uživati i talijanska publika u Trstu, pa se time nastavlja još jedna vrijedna uspostavljena suradnja institucija iz Talijanske Republike i Republike Hrvatske.
Izložba nije tek skup slika već kulturni projekt
Kako je istaknuo Giandomenico Romanelli, izložba nije tek skup slika, već kulturni projekt realiziran u obliku izložbe. Podsjetio je kako su Biserka Rauter Plančić i on sa suradnicima počeli istraživati, upoznali su činjenice i utvrdili ih.
U sažimanju metodologije rada na projektu, Romanelli je rekao da su najprije postavljeni okviri talijanske kulture krajolika od kraja 19. stoljeća do 20-tih godina 20. stoljeća i hrvatske kulture u istom razdoblju. Nakon toga, istaknuo je, stvorili smo predivnu fresku djela autora i tema, a materijale smo podijelili po dvoranama prateći određene teme kao da slažemo i pripremamo poglavlja knjige, a rezultat je, smatra, doista neočekivan.
Romanelli je objasnio da je linija vodilja bio krajolik koji je prisutan u svim razdobljima, međutim, od polovice 19. stoljeća krajolik postaje protagonist, jer ako je ranije krajolik bio prisutan zbog vjerskih razloga, mitologije i duhovnosti, sada je on tu ‘zbog sebe’ i postaje ‘glavni junak’.
Indikativna djela za propitivanje hrvatsko-talijanskih likovnih veza
Ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić rekla je kako su izložena indikativna djela za promatranje hrvatsko-talijanskih likovnih veza. Objasnila je da izložba ne namjerava naglasiti liniju modernoga hrvatskog pejzažizma kao apsolutnu posebnost, a još manje kao “nisku vjernih epigona matice na drugoj obali Jadrana”.
Istaknula je kako se jednostavno želi ukazati na časnu poziciju hrvatskoga modernog slikarstva u kontekstu likovnih zbivanja iz nama bliskog europskog susjedstva jer, ustvrdila je, ono u njima sudjeluje i vrlo se dobro odmjerava s izazovima.
Hrvatski slikari, rekla je, dijele i sudbinu i evoluciju prvoga predratnog i poratnog europskog slikarstva, u specifičnosti koja odlikuje izvornost njihovih ostvarenja, resi ih i znatna upućenost u progresivne formativne procese one izvan klasične morfološke tradicije i pompozne akademske ikonografije koje su u njihovo doba bile cjenjene na obje obale Jadrana.
“Prvi hrvatski pejzažisti bili su u srednjoeuropskom ‘zviježđu’ umjetnika ne samo sinhrona zraka već jedna od sjajnih zvijezda europskoga duha na obzorju modernoga doba”, zaključila je Rauter Plančić.
Prožetost i sličnost talijanskih i hrvatskih umjetnika
Direktorica Talijanskoga instituta Stefania Del Bravo potvrdila je riječi ravnateljice Moderne galerije Biserke Rauter Plančić da je organizacija i postavljanje izložbe bio stvarno naporan i zahtjevan posao, ali i ocijenila kako rezultat nadoknađuje “svu muku koju smo prošli”.
Smatra kako je izložba odlična prilika za prikazivanje dubokih odnosa i veza između talijanskih i hrvatskih umjetnika u naznačenom razdoblju kada su umjetnici puno putovali diljem Europe, susretali se u salonima i razgovarali, razmjenjivali ideje i razgovarali.
Del Bravo je posvjedočila kako joj je “zapravo na izložbi teško razlikovati talijanske od hrvatskih umjetnika što je dokaz koliko su oni prožeti i slični”. Zaključila je kako izložba poziva na razmišljanje i promatranje djela u tišini za što treba vremena te je izrazila nadu da će se brojni okupljeni i vratiti da ju u miru razgledaju.
Na izložbi su predstavljena djela vodećih talijanskih slikara s prijeloma 19. u 20 st. – Telemaco Signorini, Ciardi Guglielmo, Gennaro Favai, Guido Cadorin i dr. iz uglednih muzejsko-galerijskih institucija u Italiji, a odabrana su i remek–djela hrvatskih umjetnika, od Nikole Mašića i Ferde Quiquereza do Mate Celestina Medovića i Emanuela Vidovića.
Djela hrvatskih umjetnika dolaze većinom iz fundusa Moderne galerije, a nekoliko radova Gabrijela Jurkića iz muzejsko-galerijskih institucija iz Bosne i Hercegovine, te Ignjata Joba iz Galerije umjetnina Split i Galerije umjetnina “Branislav Dešković” iz Bola. Riječ je o umjetnicima koji su se tijekom svojih putovanja u Italiju susreli s protagonistima škole Macchiaiola i stvarali pod njihovim utjecajem.
Izložba će u Modernoj galeriji biti otvorena do 21. siječnja iduće godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
