“Arheološki rječnik” talijanskih sveučilišnih profesora Riccarda Francovicha i Danielea Manacorde, predstavljen u petak navečer u Zagrebu, prvo je sveobuhvatno leksikografsko djelo arheološke struke objavljeno u hrvatskom prijevodu.
Na njemu je uz Francovicha i Manacordu radilo četrdesetak talijanskih znanstvenika, autora pojedinih članaka.
Rječnik na više od 700 stranica obrađuje relativno mali broj pojmova, sedamdesetak, pa se može čitati gotovo kao proza. Na hrvatskome je upravo objavljen u izdanju nakladnika Sandorf i prijevodu Vide Papić.
Predstavljanju je u Arheološkom muzeju nazočio i koautor Manacorda, koji je istaknuo kako je jedan od ciljeva rječnika afirmacija metodološkog jedinstva arheološke discipline.
“Njime se nadamo dati koristan doprinos u shvaćanju nerazdvojivog spleta metodoloških razmišljanja, rada na terenu, interdisciplinarnih praksi i teorijske rasprave. Upravo je to ono što odražava modernu privlačnost arheologije”, kazao je.
Ideja je potekla od pokojnog Francovicha, a s ciljem objedinjavanja u trajnijem obliku spoznaja proizašlih iz ljetne škole arheologije koje su zajedno od osamdesetih godina organizirali na Sveučilištu u Sieni.
“Osjetili smo potrebu prenijeti nagli razvoj i duboke promjene koje su se dogodile u talijanskoj arheologiji u posljednjih 30 godina”, pojasnio je Manacorda, koji predaje metodologiju arheološkog istraživanja na Sveučilištu u Rimu.
Arheologija je postala granično područje različitih disciplina, ali je sačuvala rijetku privilegiju – stvorila je vlastite metode u osmišljavanju budućih života promišljanjući one prošle, ocijenio je autor.
“Rječnik nastoji pružiti sliku složenosti suvremene arheologije – postavio si je zadatak da bude orijentativan instrument, čije natuknice ocrtavaju probleme, metode, teorije i prakse, ostavljajući po strani velika pitanja povezana s povijesno-kulturnim podjelama”, pojasnio je.
Autori su pisanje natuknica prepustili mlađim autorima, predstavnicima tzv. srednje generacije koja je bila sudionikom najplodnijeg razdoblja talijanske arheologije od 60-tih do 80-tih godina prošloga stoljeća.
Rječnik je namijenjen raznovrsnoj publici, kao sredstvo za usavršavanje profesionalaca ali i kao koristan alat za sve one koji se u svojem području rada susreću s arheologijom. Na talijanskom je izvorniku knjiga dosad objavljena u devet izdanja, a namjera je u budućnosti ju ažurirati i objaviti u obnovljenom izdanju.
Koautora knjige Francovicha (1946.–2007.) mnogi smatraju jednim od najutjecajnijih i najvažnijih talijanskih arheologa. Objavio je više od 150 radova, radio je kao profesor srednjovjekovne arheologije na sveučilištima u Firenci i Sieni, te je bio zadužen za brojna iskapanja u Toskani i mnogim drugim dijelovima Italije.
Na važnost toga zbornika za hrvatsku arheologiju osvrnula se i predstojnica katedre za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tihomila Težak-Gregl, redaktorica hrvatskog izdanja.
Kazala je kako je riječ o jedinstvenoj publikaciji koja na jednome mjestu donosi sve što dosad nije bilo na hrvatskome dostupno o arheologiji, “i to na interdisciplinaran i moderan način”.
“Iako se ona zove rječnik, tu knjigu ne bih tako nazvala – to je obuhvatni interdisciplinarni enciklopedijski priručnik kojemu je arheologija samo ishodište”, napomenula je Težak-Gregl.
“Knjiga ne sadrži kratke definicije pojmova, sintagmi i kultura: to su sve redom čitave male studije, pa i rasprave, mala znanstvena djela”, dodala je.
Istaknula je kako je rječnik, iako pisan iz vizure talijanske arheologije, primjenjiv na hrvatsku arheološku struku, što zbog bliskosti tema, ali i zbog velikim dijelom sličnog povijesnog razvoja arheološke znanosti u Hrvatskoj i Italiji.
Glavni urednik Sandorfa Ivan Sršen kazao je kako je taj nakladnik u projekt uložio četiri godine rada. “Ta će knjiga približiti arheologiju i njezinu metodologiju i laicima i svima onima koji u svojem radu nailaze na arheologiju”, poručio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
