Malo mjesto Batinske nalazi se na sjeveru Koprivničko-križevačke županije, a najpoznatije je po tome što se u njemu rodio poznati hrvatski slikar naivac svjetskog glasa Ivan Lacković Croata (1932. – 2004.).
U Batinskama je Lackoviću 1987. godine otvorena galerija s tristotinjak radova koje je slikar darovao svome rodnome mjestu. Djela daju cjelovit uvid u umjetnikov opus: od prvih radova u tehnici tempere, crteža iz ciklusa Glazbenici te slika na staklu iz tzv. cvjetne faze – koja je postala Lackovićev prepoznatljiv likovni rukopis. Osim izbora iz Lackovićeve donacije, tamo se nalaze i kiparski radovi Ljubice Matulec i slikarova brata Matije Lackovića te odabrana djela drugih naivnih i akademskih slikara.
> 29. kolovoza 2004. umro Ivan Lacković Croata – istaknuti hrvatski slikar
> Klanjanje za Domovinu – što svaki Hrvat treba znati o svetištu Sveta Mati Slobode?
U zbirci je izložena i mala tematska grupa skulptura desetak autora s temom poštara, koja je svojevrstan prijateljski hommage Ivanu Lackoviću na njegovu radnu karijeru prije slikarstva. Nakon Lackovićeve smrti u Galeriji je uređena spomen-soba Ivana Lackovića Croate, a zasebna cjelina jest i spomen-soba književnika i katoličkoga javnog djelatnika Petra Grgeca (1890. – 1962.), rođenoga u obližnjem Kalinovcu. Galerija je otvorena na upit i povremeno u sklopu određenih kulturnih manifestacija, piše na stranicama Dravski peski.
Osim po galeriji, ovo je mjestašce poznato i po jezeru istog imena – Batinske. Okoliš je uređen i idealan za piknik s obitelji. Ovdje se može naći mir prirode, te je jezero omiljeno za izlete ili za ribolov. U blizini je malonogometno igralište, kao i odmorište za konje.
Tko je Ivan Lacković Croata?
Ovaj istaknuti hrvatski likovni umjetnik, predstavnik hrvatskog naivnog slikarstva, kolekcionar i bibliograf, rođen je 1. siječnja 1932. godine u selu Batinske između Kalinovca i Podravskih Sesveta. Prve crteže pod utjecajem obližnje Hlebinske škole radi sa samo sedam godina (1939.), a zidnom bojom izmiješanom s mlijekom 1944. godine slika na zidovima seoskih kuća. Bio je primoran napustiti školu kako bi se zaposlio u šumskom gospodarstvu gdje je nesvjesno zakoračio u svijet koji će obilježiti njegov svakodnevni, a posebno slikarski život.
Sredinom 1950-ih odlazi u Kloštar Podravski odakle ga put odvodi u Zagreb gdje se zapošljava kao poštar. U tim ranim godinama stvaralaštva najčešće će nastajati crteži, akvareli i slike u temperi što će ga nagnati da se okuša i u slikarstvu na staklu te će slikati pod utjecajem tematike i stilistike Hlebinske škole. Tome je pripomoglo upoznavanje s Krstom Hegedušićem, napušta poštarski posao i započinje se baviti slikarstvom profesionalno. U njemu će težiti za ponovnim uspostavljanjem sklada između Čovjeka i Prirode, ritmom života usklađenim s Majkom Zemljom, odnosno s onim kako se nekada živjelo.
Svijet idiličnih krajolika
Koncentracijom na formu, statičnošću kompozicije i napetom nepomičnošću izgradit će novi svijet idiličnih krajolika temeljenih na brojnim simboličnim elementima.
„Bijeli krovovi slika su djetinjstva, slika intime koju smo ponijeli duboko usađenu u sebi, skrivenu koprenom, koju ničija radoznalost ne može razotkriti. Sve se skriva ispod tih stisnutih sela čije kuće izgledaju kao prestrašena stada. Čega se boje? Čega se plaše? Prolaznosti svakako.“ (Jean-Louis Depierris, 1997.).
U finim crtama i blagom koloritu, laganim nanosima koje će svjetlost pojačavati nastaju slike u kojima krajolik postaje glavni protagonist djela. Prema Henri-Fredericu Amielu „krajolik je stanje duše“ – tvrdnja je to koju će Lacković u potpunosti potvrditi. Okosnicu stvaralaštva činit će mu pusti prikazi pejzaža u kojem će figurativni ili arhitektonski elementi činiti tek mali, neznatni dio, ali opet bitan za dinamizaciju i ritmizaciju kompozicija, kao protuteža izrazitim vertikalama razgranatog drveća. Pejzaži su svojevrsna mitska mjesta, delokalizirana, bez prostorne i vremenske determinacije, nastala na temelju idealiziranih sjećanja (i maštanja) na Podravinu izgubljenog djetinjstva. U opusu radova iz 1990-ih je niz crteža s temama ljudske patnje iz Domovinskog rata. Umro je od srčanog udara u Zagrebu 29. kolovoza 2004. godine, piše Turistička zajednica područja Dravski peski.
