U vremenu kada je sve teže pronaći orijentire i oslonce za osobni, ali i za vjerski i društveni život, potrebno je prisjetiti se ljudi koji su ostavili snažan trag kako u našoj osobnoj, tako još više u zajedničkoj memoriji naroda i vjerske zajednice. Jedan od takvih velikana hrvatskoga naroda i Crkve u njemu jest zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić.
Prigodom 20. obljetnice smrti kardinala Franje Kuharića (11. ožujka 2022.) Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu je iz zahvalnosti prema svojemu velikom kancelaru organizirao dvodnevni simpozij pod nazivom „Život i djelo kardinala Franje Kuharića“ (Zagreb, 1. i 2. srpnja 2022.) .
Crkveni i društveni javni djelatnici, biskupi i nadasve profesori KBF-a u Zagrebu, povjesničari i poznati vjernici laici nastojali su iz različitih strana proniknuti ulogu i značenje čovjeka i biskupa komu se jednostavno vjerovalo, a istodobno ga poštivalo, respektiralo i voljelo, piše prof. dr. sc. Stjepan Baloban u ljetnom dvobroju kršćanske obiteljske revije Kana koju uz dopuštenje izdavača djelomice prenosimo.
> Stjepan Baloban: COVID 19 – zarazna bolest koja dijeli i razdvaja?
> Baloban: Moja knjiga govori i o bolnom trenutku zaustavljanja kanonizacije Stepinca
Čovjek i biskup koji je poštivao slobodu drugoga
Jedna od stvari koje su me u potezima i u djelovanju zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića uvijek ugodno iznenađivale bila je njegovanje slobode u odnosima prema drugome i drukčijima, bilo da je riječ o bogoslovima, svećenicima, vjernicima laicima ili općenito predstavnicima društvenoga i političkoga života. On je bio čovjek, ali i biskup – zagrebački nadbiskup – koji je poštivao slobodu drugoga! Što vrijeme dalje odmiče, to više dolazi do izražaja upravo ta Kuharićeva osobina – njegovanja slobode – u odnosima prema drugima, koju mnogi nisu razumjeli, a neki su mu zbog toga i jako zamjerali. ‘Njegovanje’ i ‘poštivanje slobode’ bile su temeljne značajke njegove pastirske službe. (…)
Zagrebački nadbiskup kojemu se vjerovalo
Jasnoća njegovih riječi i gesta te iskrenost kojom je „zračio“ za vrijeme Domovinskoga rata pridonijeli su prijeko potrebnom zajedništvu hrvatskoga naroda u obrani domovine.
Jedan od simbola hrvatskoga Domovinskoga rata bila je „krunica oko vrata hrvatskoga vojnika“. Kako je uopće došlo do toga da hrvatski vojnik stavi krunicu oko vrata? Odgovor na to pitanje može se dobiti ako „čitate govore, poruke, propovijedi“ kardinala Franje Kuharića iz toga vremena. On je trajno pozivao na molitvu krunice. U pokorničkom hodočašću u Zagrebu od zagrebačke katedrale do Remeta (21. travnja 1991.) u propovijedi kardinal Kuharić poziva: „Hoće li se naći u hrvatskom narodu barem sto tisuća obitelji koje će zajednički moliti krunicu i tako razmatrati otajstvo otkupljenja s Majkom Isusovom? Možemo li se nadati da će svaki dan milijun Hrvata moliti krunicu na velike naše nakane?“ (Isto, 109).
Neprijeporni autoritet u hrvatskom narodu
Središnja misao svih Kuharićevih nastojanja za vrijeme Domovinskoga rata mogla bi se sažeti u rečenicu „Mir je djelo pravde“. To je u pozadini svih njegovih nastojanja, molitvenih i javnih, crkvenih i društvenih. Spominjem da se ne zaboravi: Nije bilo značajnije strane delegacije koja je došla u Zagreb za vrijeme Domovinskoga rata a da nije posjetila zagrebačkog nadbiskupa Franju Kuharića. Zašto? Jer je željela čuti njegovo mišljenje, a svi su se prije toga informirali o tomu komu u Hrvatskoj narod vjeruje.
Kao „neprijeporni autoritet“ u hrvatskom narodu kardinal Kuharić će ostati upamćen po svojem trolistu „čovjekoljublju, domoljublju i rodoljublju“. To je na neki način postalo i ostalo zaštitnim znakom dragoga nam kardinala Franje Kuharića.
Prof. dr. sc. Stjepan Baloban
Članak u cijelosti potražite u tiskanom ili eIzdanju Kane.
O autoru
Prof. dr. sc. Stjepan Baloban pročelnik je Katedre socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Prvi je pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK (1997.-2004.), a od 2002. do 2005. bio je “Katedralni propovjednik” u zagrebačkoj katedrali.
Član je Etičkog povjerenstva Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” (od 1994.). Od veljače 2004. član je Savjeta za populacijsku politiku vlade Republike Hrvatske (od 2004.) te Upravnog odbora poslijediplomskog specijalističkog studija “Menagement neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje” (od 2004.).
Bio je predstojnik Instituta za teološku kulturu laika KBF-a (2005.-2009.) te je član različitih komisija i odbora KBF-a. Od 1995. član je uredništva, a od 2016. glavni i odgovorni urednik Bogoslovske smotre. Kontinuirano piše Kolumnu u mjesečniku Kana (od 2003.) te je član Skupštine Kršćanske sadašnjosti (od 2011.).
Mentor je više od 90 diplomskih radova te 7 licencijatskih i 5 doktorskih. Napisao je 7 autorskih knjiga, 26 knjiga je uredio sam ili u suuredništvu, od kojih su 2 objavljene u inozemstvu, a napisao je i 80 znanstvenih radova u domaćim i međunarodnim publikacijama, 42 stručna rada i intervjua te mnoge prikaze.
Prof. dr. sc. Baloban dobio je Nagradu “Europski krug” za izvanredne zasluge na afirmaciji europskih vrijednosti u Hrvatskoj i domovine u svijetu na području afirmacije demokratskih vrijednosti (2003.) te Nagradu grada Jastrebarskog za životno djelo – in commune bonum (za opće dobro) (2010.).
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
