Puno dobrih odluka

Odluka je dobra ako su joj nakane do kraja pročišćene, ako ih prati volja i vjera. Kad je čovjek siguran u ispravnost svoga cilja, onda mu put do njega neće biti neostvariv ma koliko bio težak. Nikada ne odustajati! To je deviza ustrajnih i vjernih!

Svaki početak nove godine je sličan početku korizme: puno dobrih odluka i obećanja o odricanjima a malo ostvarenja. Dobra volja i želja vrlo brzo se rastope pred naletom stvarnosti. Na početku novih godina ljudi sebi svašta obećaju, da će prestati pušiti, da će skinuti višak kilograma, da će nešto promijeniti u svom životu, i to neobično nalikuje na predkorizmene nakane dva mjeseca kasnije. Vrlo malo toga se ostvari jer odluke koje se svečano donose kao posljedica blagdanskog hedonizma, na staklenim su nogama.
Možda je u novogodišnjim odlukama ostalo nešto od prapoganske svijesti, saturnalijskog arhetipa, da se u kalendarskom novom ljetu vidi neki novi ciklus, umiranje starog, rođenje novog. Ali kalendar i vrijeme su neumoljivi: uglavnom se ne obaziru na naše mistifikacije. To su dani kao i svi drugi, početak Nove godine nema u sebi ništa sakralno iako ga poganski impulsi u čovjeku imaju potrebu sakralizirati.

Zato kršćanska liturgijska godina prati ritam kristološke sakralnosti. Još smo u božićnom vremenu, usred otajstva utjelovljenja i rođenja Sina Božjega, za nekoliko dana i Bogojavljenja, a u proljeće, u vazmenom dobu, taj sakralni ciklus dobiva svoj vrhunac u otajstvu uskrsnuća. Sve je povezano s tjelesnim i duhovnim rođenjem. Rađamo se na zemlji, i vjerujemo, rađamo se u Duhu, potom i za vječnost. Smrt i prolaznost nas prate u stopu, no uvijek rođenje i preporođenje imaju zadnju riječ. Čovjek čitavu svoju povijest teži besmrtnosti, bilo da se radi o cikličkom vraćanju proljeća i novoga života, bilo da se radi o vjeri u uskrsnuće. Svjetlo i tama se izmjenjuju, ali svjetlo je bitak, svjetlo je život, svjetlo je znak vječnoga.
Ako ne ostvarite svoje odluke na početku 2016., ne obeshrabrujte se, preispitajte njihov korijen, najdublju motivaciju, ako nisu produhovljene, ako su površne, onda nije čudno da su brzo uvenule. Donesite ih iznova ali promišljenije. Važno je nikada ne odustati od pozitivnih promjena.

Odluka je dobra ako su joj nakane do kraja pročišćene, ako ih prati volja i vjera. Kad je čovjek siguran u ispravnost svoga cilja, onda mu put do njega neće biti neostvariv ma koliko bio težak. Nikada ne odustajati! To je deviza ustrajnih i vjernih! Svaka godina u koju ulazimo donosi neki svoj specifični fluid, slutnje, predosjećaje i očekivanja.

Mnogi su umorni od godina kolektivnog malodušja i žele iz svih ovih naših kriza napokon izvući nešto novo i plodonosno. Ključ svega je u nakani da se promijenimo nabolje, da povjerujemo u vlastite snage, pamet i budućnost. Zašto ne bismo vjerovali u to? Ne govorim sada primarno o ovoj ili onoj političkoj opciji ili vlasti, govorim o nutarnjem raspoloženju, o stanju duha, srca i uma koje se mora promijeniti nabolje, usmjeriti, fokusirati na stvarne odluke i njihovo moguće ostvarenje. Narod je čudna kategorija, kako brzo klone, tako se i revitalizira. Život je da se živi i djeluje, a ne da se očajava. Velike odluke pretvorimo u niz malih, samozatajnih, dubinskih promjena.