Odlučivanje u općoj skupštini UN-a o palestinskoj kandidaturi za punopravno članstvo u UN-u potaknulo je nekolicinu zapadnih država na razmatranje priznanja Palestine. No ima li Palestina uopće elemente državnosti?
Irska, Španjolska, Slovenija i Malta razmatraju priznanje palestinske države 21. svibnja, objavila je ovog tjedna irska državna televizija.
Prema tome izvoru, te četiri članice Europske unije u čekaju glasovanje na općoj skupštini Ujedinjenih naroda. A ono bi moglo rezultirati otvaranjem puta Palestine prema članstvu u toj organizaciji.
Palestinu priznalo 138 država, među njima nije Hrvatska
Palestinu je do sada priznalo 138 država, ali među njima nisu zemlje zapadne Europe, uključujući i Hrvatsku. Palestina nije članica UN-a, ali ondje ima status promatrača.
Sadašnji proces u Ujedinjenim narodima mogao bi dovesti do proširenja kruga zemalja koje su priznale Palestinu. Međutim, postupak priznanja u ovome slučaju složen je gotovo kao i same prilike na Bliskom istoku.
>Četiri članice Europske unije mogle bi uskoro priznati Palestinu
Što se tiče same procedure članstva, ona je pokrenuta već ranije, ali je SAD prošlog mjeseca na nju uložio veto u Vijeću sigurnosti. Sada bi se odlukom opće skupštine zahtjev trebao vratiti Vijeću sigurnosti.
No bez obzira na kasniju odluku Vijeća sigurnosti, opća skupština samom svojom preporukom omogućuje Palestini sudjelovanje u dvorani skupštine, ali ne i glasovanje.
Nepostojeći elementi državnosti i složene međunarodne okolnosti
Odmjeravanje snaga u UN-u zrcali stanje na Bliskom istoku i s tim povezane različite interese koji sežu u svjetska središta moći. Priznanju Palestine, odnosno njezinu članstvu u UN-u stoji na putu nedovoljna definiranost državnih elemenata, prije svega granica.
Hrvatska je 22. svibnja 1992. primljena u članstvo UN-a iako je veliki dio države bio pod okupacijom, međutim, hrvatske granice bile su međunarodno priznate.
>Možemo optužuje Izrael za agresiju i traži da Hrvatska prizna Palestinu
To nije slučaj s Palestinom, jer uz nejasne državne strukture i pitanja suverenosti, nije utvrđeno ni na kojemu se području točno ona prostire. Tako je otkad je svijeta i vijeka, a nema naznaka da bi i u skoroj budućnosti bilo drugačije.
Sukob između Izraelaca i Palestinaca nije tipični teritorijalni sukob u kojemu se dvije države spore oko nekog područja. Njihov sukob temelji se na tome da, s nekim iznimkama, polažući pravo na jedno te isto područje jedni drugima niječu pravo na opstanak na određenom području.
Najstariji sukob u povijesti čovječanstva
Riječ je o najstarijem sukobu u povijesti čovječanstva, koje s prekidima traje još iz starozavjetnog doba. Poznavatelji Biblije mogu bolje razumjeti pozadinu sukoba, ali ni oni neće biti u staju predvidjeti budući rasplet.
O dubokim korijenima sukoba svjedoče pripovijesti o ratobornim Makabejcima, o Filistejcima i drugim povijesnim čimbenicima na tome prostoru.
Teško je pratiti etnogenezu Palestinaca, oni nedvojbeno pripadaju Arapima, koji su međutim tijekom povijesti prolazili različite faze etničkih i političkih integracija. Poznato je međutim da naziv “Palestina” znači “zemlja Filistejaca”. Tko poznaje Stari zavjet, znat će odakle se dijelom crpe današnje političke ideje na tome području.
Sukobi između Izraelaca i drugih skupina započeli su izlaskom iz Egipta i do danas se nisu smirili.
Država Izrael utemeljena na antičkoj židovskoj tradiciji, uključujući i otvorena pitanja
Država Izrael postoji tek od sredine 20. stoljeća, ali je utemeljena na antičkoj židovskoj tradiciji i odatle nosi neka otvorena pitanja.
Židovi su već od prvog stoljeća poslije Krista živjeli raspršeni po svijetu, sve do svršetka Drugog svjetskog rata kad su, u okolnostima neposredno nakon Holokausta, dobili priliku osnovati vlastitu državu u obećanoj zemlji Kanaan. Povijest se ponovila, ondje su zatekli one kojima je ta zemlja također domovina.
>Biden: SAD će uskratiti oružje Izraelcima ako uđu u Rafah
Bliski istok bio je do kraja Prvog svjetskog rata u okrilju Otomanskog carstva. Nakon što se raspalo, kontrolu su preuzele velike sile i pokušale ga urediti u skladu sa svojim predodžbama i interesima.
Velika Britanija dobila je mandat za upravljanje područjem koje obuhvaća i područje današnjeg Izraela, palestinskih područja i Jordana. Mandat joj je dodijeljen 1920. “u cilju uspostave nacionalne domovine za židovski narod u Palestini”. U je bio “da se ništa ne čini što bi ugrozilo građanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini”.
Ondje su tada živjeli uglavnom Arapi, a Židovi su počeli kupovati zemlju i naseljavati se. Ubrzo su izbili nesporazumi, netrpeljivosti i nemiri.
Proglašenje Države Izrael nakon neuspješne britanske uprave i Holokausta
Ujedinjeno Kraljevstvo postupno je gubilo kontrolu, ali je mandat potrajao sve do 14. svibnja 1948., kad je David Ben Gurion proglasio Državu Izrael. Od tada, nižu se ratovi između Izraelaca i njihovih susjeda.
Palestinci su starosjedioci, ali nikada u moderno doba nisu imali svoju državu. U drugoj polovici 20. stoljeća nastojali su formalizirati svoj politički entitet, što je u konačnici dovelo do proglašenja države i njezina djelomičnog međunarodnog priznanja.
Pritom je Palestina subjekt međunarodnog prava kao i njezina do nedavno najjača politička snaga, Palestinska osloboditeljska organizacija (PLO).
PLO kao paradržavni predstavnik Palestine
Palestinci su 1964. osnovali PLO s ciljem uspostave neovisne države. PLO je više od dvadeset godina kasnije, 1988. u Alžiru proglasio palestinsku državu, koja međutim nikad nije doživjela puninu državnosti.
Priznalo ju je 138 država, među njima nije Hrvatska niti zemlje zapadne Europe. No Hrvatska s Palestinom ima diplomatske odnose, kao i većina drugih država.
>Palestinski predsjednik Abbas traži puno članstvo Palestine u UN-u nakon američkog poteza oko Jeruzalema
PLO ima status promatrača pri UN-u, kao i Palestina, ali unatoč tome što nije članica UN-a, Palestina je od 2011. članica UNESCO-a.
Predsjednik Palestine je Mahmud Abbas, koji je naslijedio Yasera Arafata na čelu PLO-a. Abbas je ujedno i predsjednik Palestinskih autonomnih područja.
Ljevičarski PLO je desetljećima bio politički predvodnik Palestinaca. Riječ je o krovnoj organizaciji različitih palestinskih skupina, od kojih je najjača Al Fatah. U međuvremenu je utjecaj PLO-a oslabio, a njegovo je mjesto zauzeo islamistički Hamas i druge, također islamističke skupine.
Neodređeni status Palestine posljedica je unutarnjih i vanjskih okolnosti
Hamas, osnovan 1987. u okrilju Islamskog bratstva, pobijedio je 2006. na izborima u Palestinskim područjima. Međutim, na površinu su izbile nesuglasice s Al Fatahom, pa je Hamas godinu dana kasnije nasilno preuzeo vlast u Gazi.
Palestinci su trenutačno država promatrač nečlanica. Time je svjetska organizacija, rezolucijom 2012. godine, formalno priznala njezinu državnost, ali bez stvarnog učinka na prilike ondje gdje bi ona trebala zaživjeti.
>Slovenski političar dobio prijetnje smrću jer se protivio priznanju Palestine?
Nova procedura u UN-u nastala je pod dojmom najnovijeg rata i pokušaja iznalaska trajnijeg rješenja. Rezultat toga mogao bi biti priznanje Palestine od strane još nekolicine država. U stvarnim odnosima na Bliskome istoku time se neće promijeniti ništa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
