Stanić o relativizaciji komunističkog režima: Zašto se prešućuje ključno iz života marijanskoga kardinala?

stanić tomko
Foto: Bernard Čović/Glas koncila, Fah; Fotomontaža: Narod.hr

Da diljem svijeta jača svojevrstan pokret relativizacije socijalističkoga razdoblja u povijesti XX. stoljeća, koji teče usporedno s jačanjem političkih snaga socijalističkoga predznaka u današnjim društvima, moglo se vidjeti i u načinu na koji je u domaćim i stranim medijima (začuđujuće i crkvenim) prikazan životopis preminuloga najstarijega kardinala na svijetu, slovačkoga nadbiskupa Jozefa Tomka, piše Branimir Stanić u kolumni za Glas koncila.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Snimio: B. Čović | Proslava 600 godina ludbreškog euharistijskog čuda, 80.000 vjernika hodočastilo Krvi Kristovoj

Poseban bi osvrt zaslužila tema jačanja tih pokreta i stranaka iz politološke i društvene perspektive i njihova nastojanja da u kolektivni zaborav uđe represivni i zločinački karakter socijalizma, no u ozračju svetkovine Velike Gospe bio bi svojevrstan grijeh propusta olako prijeći preko žrtve životnoga svjedočanstva kardinala Tomka. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog rečenice iz brzojava sućuti pape Franje u kojem je progovorio o kardinalu Tomku kao marijanskom vjerniku, kada je napisao da je pokojni kardinal »već u poodmakloj dobi ostajao ustrajan u svakodnevnoj večernjoj molitvi krunice na Trgu sv. Petra, dajući hodočasnicima i turistima lijepo svjedočanstvo ljubavi prema Presvetoj Djevici«.

Naime, čitajući u medijskim objavama kardinalov životopis, gotovo bi se moglo pomisliti da je 1945. došao u Rim na studij u sklopu Erasmus projekta, a ne da je njegov odlazak iz rodne domovine bio posljedica tvrdoga komunističkoga i socijalističkoga režima zbog kojega je za svećenika morao, umjesto u rodnoj domovini, biti zaređen u Rimu 1949. Upravo mu taj režim nije dopuštao povratak u domovinu, pa je u rodnu Slovačku mogao ići tek nakon pada Berlinskoga zida 1989.

> Povjesničar Šumanović: Tvrdnja da je komunizam u osnovi dobar čisti je ‘agitprop’

Dok su se u izvještajima o njegovoj smrti nizale njegove službe pri Svetoj Stolici (suradnik u Kongregaciji za nauk vjere, generalni tajnik Biskupske sinode, pročelnik Kongregacije za evangelizaciju naroda…), ni riječi nije bilo govora o žrtvi prisilne odvojenosti od domovine, koju je, sudeći po njegovu osobnom svjedočanstvu, pratio utješni zagovor Majke Božje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rijetko je, gotovo na razini zavjetne odluke, kardinal Tomko davao intervjue u kojima bi govorio o svojem životu. No kad je za vatikanske novine L’Osservatore Romano 2011. pristao na razgovor o sv. papi Ivanu Pavlu II., iznio je podatke koji pokazuju da je dvojicu crkvenih velikana povezivala ne samo ljubav prema svojim progonjenim narodima i njihovoj žuđenoj slobodi, nego i iznimna ljubav prema Majci Božjoj. Vrijedna su isticanja njegova sjećanja na godinu 1979., kada ga je papa Ivan Pavao II. odlučio zarediti za nadbiskupa i naći rješenje za problem koji je nastao nakon odluke tadašnje čehoslovačke vlade da najviše četiri osobe iz tadašnje države smiju putovati u Rim na ređenje. »Papa me odlučio zarediti u Sikstinskoj kapeli 15. rujna 1979., na blagdan Majke Božje od Sedam Žalosti, zaštitnice Slovačke.

> Zagreb nema nijednu ulicu ili trg posvećen Stepincu: Evo kako je u drugim gradovima

Održao je homiliju na slovačkom i dogovorio da Vatikanski radio izravno prenosi slavlje ređenja u razne srednjoeuropske zemlje, a prijenos je bio omogućen i preko austrijske televizije koja se mogla gledati u Slovačkoj. Sikstinska kapela bila je krcata; više od 200 Slovaka koji su zemlju napustili kao turisti stiglo je u zadnji čas, bez dopuštenja režima, i pratilo ceremoniju na ekranu na vratima kapele. Za Slovačku i za Crkvu šutnje to je doista ojačalo nadu.«

Tijelo kardinala Tomka bit će dan nakon Velike Gospe pokopano u Košicama u Slovačkoj, u sjedištu njegove rodne biskupije. Životno svjedočanstvo toga kardinala, velikoga prijatelja hrvatskoga vjerničkoga naroda, baš u ozračju najvećega marijanskoga blagdana, pokazuje da se svaka ideologija može nadvladati: i kada misli da je nepobjediva i kada se lukavo skriva. No u blizini uvijek mora biti Majka Božja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
O autoru

* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.