U petak 1. listopada izglasan je u Hrvatskom saboru zaključak da se prihvaća prijedlog novoga Zakona o referendumu koji sada ide Vladi na oblikovanje konačnoga zakonskoga prijedloga.
Mnogi su se nadali da će se novim zakonom bitno olakšati provođenje referenduma, a samim time i povećati mogućnost sudjelovanja građana u demokratskim procesima prevažnima za život na nacionalnoj i lokalnim razinama, no to se nažalost nije dogodilo. S obzirom na to da su referendumi doista pitanje općega dobra čitavoga društva, pogotovo kad dolaze iz naroda, novi zakonski prijedlog zaslužuje osvrt.
> UiO upozorava – Novi prijedlog Zakona o referendumu stvara prepreke za narodni referendum
> 21. rujna 2014. Kakve je promjene izbornog zakona tražila UIO, a osporio SDP-ov Bauk?
Novim prijedlogom zakona (u koji su prema ocjenama stručnjaka uvrštena tek neka manja poboljšanja) iznova se potvrdilo da vladajući, bez obzira na politički predznak, kroz više desetljeća pokazuju simptome jedne specifične demokratske bolesti. Nju bi se moglo svrstati u kategoriju, medicini dobro poznatih, autoimunih bolesti. One u čovjekovu tijelu nastaju kao posljedica pretjerane reakcije imunosnoga sustava protiv tvari, organizama i tkiva normalno prisutnih u tijelu.
U političkom životu to bi značilo da vlade narodne referendumske inicijative zakonom kojim se više onemogućava nego omogućava njihovo djelovanje tretiraju gotovo kao neprijatelje protiv kojih se treba boriti i spriječiti njihovo djelovanje. Jedini referendum koji je došao iz naroda i koji se uspio održati bio je za ustavnu definiciju braka i obitelji (2013.) koji je predvodila inicijativa »U ime obitelji«.
Dan nakon što je Sabor prihvatio novi zakonski prijedlog o referendumu iz inicijative su priopćili da je nizu odredaba novoga prijedloga zakona cilj ograničavanje prava na slobodu mišljenja i izražavanja hrvatskih građana te stvaranje zaprjeka za narodni referendum, a ne osiguravanje građanskih sloboda. Udruga »U ime obitelji« osvrnula se na brojne manjkavosti novoga zakonskoga prijedloga.
Iako su vladajući velikim iskorakom nazvali produženje roka prikupljanja potpisa sa 15 na 30 dana, udruga je dovela u pitanje to što je u kratkom roku i dalje potrebno prikupiti potpise 10 posto birača. »Uspjeh narodne inicijative u velikoj mjeri ovisi o utvrđivanju točnog broja birača u RH, a broj birača u evidenciji nadležnog ministarstva veći je za više od 300 000 od stvarnog broja birača u Hrvatskoj.
Tako se postotak potpisa koje narodna inicijativa treba prikupiti de facto penje na 20 % broja birača u RH«, napisali su, te se osvrnuli na model prisutan u Švicarskoj, zemlji koja ima 8,5 milijuna stanovnika i u kojoj građani trebaju za ustavnu inicijativu prikupiti 100 000 potpisa u roku od 18 mjeseci, a za referendum o ukidanju zakona trebaju prikupiti 50000 potpisa u razdoblju od 100 dana.
Vrijedilo bi pročitati i ostale prigovore udruge, od toga da su mjesta izjašnjavanja birača ograničena isključivo na ona koja odobri lokalna samouprava (za razliku od potpisa za političke kandidate koji se prikupljaju na svim mjestima bez ikakvih ograničenja) do izostanka odredbe koja osigurava da se odluka koju su birači donijeli na referendumu temeljem narodne inicijative – može izmijeniti jedino referendumom, a ne glasovanjem u Saboru.
Teško je zdravorazumski prihvatiti opravdanje za tako ograničavajući zakon kad su i stručnjaci ustavnoga prava, što stoji i u njihovim znanstvenim radovima, složni da treba smanjiti broj postotka birača i povećati odaziv biračkoga tijela tako da se omogući i e-glasovanje ili poštansko glasovanje, o čemu u novom zakonskom prijedlogu nema ni slova.
Kažu medicinari da su autoimune bolesti uzrokovane »preobiljem« koje okružuje suvremenoga čovjeka. U slučaju novoga prijedloga Zakona o referendumu od preobilja zasigurno ne boluju obični građani.
* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
