Stand-up monodramom “Kako glumiti normalnog čovjeka”, Mario Filipi je u čertvrtak 25. listopada pjesmom, glumom i šalama “zapalio” gledalište u dvorani scene “Vidra” u Zagrebu. Bila je to osma po redu izvedba ove predstave, ali prva u novom “ruhu”. Nakon pauze od nekoliko mjeseci Filipi je bitno izmijenio neke dijelove ovog djela trudeći se da njegova monodrama bude što manje ozbiljna, a što više smiješna. Tako je bitno smanjio trajanje teških političkih tema i dosljedno proveo ono što najavljuje na početku, a to je da svijet oko sebe, pa tako i svoj vlastiti život, promatra s ljepše i veselije, a u konačnici i smješnije strane, jer takav stav “liječi” dušu jačajući optimizam koji nam je svima prijeko potreban.
Mario Filipi za Narod.hr o prosvjedu u Vukovaru: ‘To je borba između dobra i zla’
Kao i ranije, Filipi priča o tome kako ljudi smiješno reagiraju kada misle da je “normalan”, tj. kada ne vide u njemu invalida. U drugom dijelu on je autobiografski “prošetao” kroz svoj život u ranijem miru, pa kroz rat do poratnih doživljaja. Sve je to “začinio” video-prezentacijom kojom je upravljala njegova kći Ariana, a u kojoj je nastojao riječju, slikom i videom ilustrirati teme o kojima je govorio.
Poseban dio monodrame je glazba. Pojedinim malim isječcima iz vječnih pjesama dočarao je nekadašnje vrijeme i glazbu koju je volio. Glazbeni doživljaj nadopunio je i cijelim pjesmama koje je sam otpjevao. Tu je njegova uvodna pjesma “Balada o hrvatskom uzniku”, posvećena ljudima koji su i danas na nekoj vrsti prve crte – iza rešetaka bez krivnje. Živ interes izazvala je njegova emotivna pjesma posvećena supruzi Ani “Moj zemaljski anđele”. Središnjica glazbenog dijela predstave bila je kao i prije njegova ratna pjesma “Iz krvi moje trava raste”, zapravo glazbeni opis stradanja od krhotina granate. Predstavu je završio prekrasnom pjesmom koju nam je u nasljeđe ostavio Zvonko Špišić “Hrvatsko proljeće” koju bismo mogli nazvati budnicom optimizma Hrvata u 21. stoljeću.
Nakon završetka publika je nekoliko puta pozivala Filipija da se vrati na binu, a on joj je zahvalio još dodatnim kratkim šaljivim programom.
Neke reakcije publike:
Zlatica Perić (supruga kolege 100% invalida Darka Perića): “Bilo je super, Mario, čestitke od srca. I smijeha i suza i pjesme. Hvala na ovoj divnoj izvedbi”.
Hasib Alibegović-Ale (kolega 100% invalid): “Mario, pridružujem se čestitkama tvojoj sinoćnoj izvedbi. Imao sam prigodu pogledati i tvoj premijerni nastup i moram priznati da je ova daleko bolja. Nahjviše su uživale gledateljice, a posebno im se dopala pjesma koju si posvetio svojoj dragoj. Samo sad si nas doveo u nezgodnu situaciju. Imam osjećaj kako bi sve željele da im njihovi dragi napišu i uglazbe nešto slično. Bravo još jednom i sretno u novim nastupima”.
Ja sam Mario Filipi, dragovoljac Domovinskog rata i evo zašto prosvjedujem već 117 dana
Marko Radoš-Mara (kolega 100% invalid): “Dobar si bio i sinoć, kao i na prvoj predstavi Mario. Našu neupitnu potporu imaš i samo nastavi s radom. Tvoje je da nastupaš, a naše je da te pratimo i dajemo ti potporu. I sve što radiš to je iz duše i sa srcem, tako da to ne možemo nazvati glumom već predstavljanjem sebe i nas kroz tvoj nastup”.
Alka Mihelić (kolegica iz gimnazije): ”Dragi Mario od srca Ti čestitam na izuzetnoj večeri koju si nam priredio. Ponosna sam da sam Tvoja kolegica iz gimnazijskih dana”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
