Sveta Lutgarda, današnja svetica, zaštitnica je Flamanca, katoličkog naroda koji naseljava Belgiju. Njihov flamanski jezik je južna skupina nizozemskog govora.
Flamanci (flamanski Vlamingen), zapadnogermanski narod nastanjen najvećim dijelom u sjevernoj Belgiji (flamanski Vlaams Gewest; pokrajine Istočna i Zapadna Flandrija, Antwerpen, Limburg i flamanski dio Brabanta). Ima ih i u francuskoj Flandriji, odnosno na sjeveru francuske regije Nord-Pas-de-Calais (područje oko Dunkerqua) te u Nizozemskoj uz granicu s Belgijom (južni dio nizozemske pokrajine Zeeland, odnosno nizozemska Flandrija, pokrajine Limburg i Noord-Brabant).
Većinom su rimokatolici. Govore flamanskim narječjima nizozemskog jezika.
U Belgiji čine 59,3% (oko 6 milijuna) stanovništva (1996) i jedna su od dviju dominantnih jezičnih i kulturnih zajednica.
Današnja je sveta zaštitnica Lutgarda (Ludgardis, Lutgard, Luitgard), flamanska redovnica i mističarka. Rodila se 1182. u najstarijem belgijskom gradu Tongerenu (provincija Limburg, Flandrija). Vrlo mlada, već s 12 godina, stupila je u samostan crnih benediktinki u blizini Sint-Truidena, iako je bila sklona lijepom oblačenju i nije osjećala želju za redovničkim zvanjem. Zbog nekih obiteljskih poslovnih poteza ostala je bez miraza pa joj je onemogućen normalan životni put. Na izmaku tinejdžerskih godina doživjela je viziju ranjenog Isusa pa je s 20 godina postala pravom, uvjerenom benediktinkom. Jedna od velikih mističarki XIII. stoljeća, na osobit način proživljavala je tajnu presvetoga Srca Isusova, obdarena viđenjima, levitacijama, krvarenjima iz čela i kose, proročanstvima i drugim mističnim milostima i susretima.
Kad je 1205. izabrana za prioricu samostana, otklonila je tu čast. Benediktinski red nije bio za nju dovoljno strog pa se na savjet svoje prijateljice svete Kristine Mirabilis 1208. pridružila cistercitskom redu u Awirsu (provincija Liège), gdje je proživjela ostatak života.
