U redovničkim službama izranjao je lik jedne svete žene. Margareta Marija Alacoque u novom vijeku postala je najveća glasnica štovanja Srca Isusova. Ta pobožnost prošla je više od tri stoljeća i danas je aktualna jer donosi velike plodove u srcima vjernika.
Zahvaljujući nalogu Margaretine poglavarice, majke de Saumaise (Somez) koja je željela izbliza slijediti mistična očitovanja te mlade redovnice, u travnju i svibnju 1673. zapovjedila joj je da ih opiše. Tako doznajemo što se to u njezinoj duši zbivalo. Tek što je počela pisati po poglavaričinu nalogu, započeše i velika viđenja koja će njezino ime učiniti poznatim po cijelome svijetu.
Navedimo samo glavna četiri viđenja.
Prvo viđenje je bilo na blagdan Sv. Ivana evanđelista, 27. prosinca 1673. Margareta je tek napustila kućnu bolnicu te pošla u kapelicu i kleknula do rešetke kora, gdje su strogo klauzurne redovnice Pohoda Marijina obavljale svoje pobožnosti. Tada joj se ukazao Isus i ona je posve jasno i razgovijetno čula ovu poruku: “Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam odabrao kao malo vrijednu i skromnu da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno kako želim.”
Misija je bila jasna. No jer je svetici, da bi je izvršila, bilo potrebno svjetlo i milost, Gospodin joj to nije uskratio jer on za izvanredne zahvate daje i izvanredne milosti. I tako je već tom zgodom svojoj odabranici objavio “divote svoje ljubavi i neizrecive tajne svoga Presvetoga Srca, koje joj je do toga dana skrivao”.
Drugo viđenje: nakon više ukazanja Gospodin je početkom 1674., opet na petak, Margareti objavio novu veliku poruku. Da se radilo o velikoj objavi, svjedočio je i vanjski dekor ukazanja. Gospodin joj se ukazao sa Srcem na prijestolju od plamenova, što bijahu sjajniji od sunca i prozirni kao najfiniji kristal. U tom vanjskom sjaju, prema Margaretinu opisu, bilo je Isusovo Srce “okrunjeno trnovom krunom, koja simbolizira rane što mu ih zadaju ljudi svojim grijesima, a nad Srcem se nalazio križ. Taj je križ ondje od prvih časova njegova utjelovljenja, a to znači od časa kad je bilo oblikovano i Presveto Srce. Odmah je u nj bio usađen i križ pun svake gorčine.”
Margaretin je opis tih objava bio težak, hrapav i nezgrapan. Nije bila laka na peru. No iz onoga što je teško izrazila otkriva se dvoje: Ponajprije neizmjerna Isusova ljubav prema čovjeku, a zatim ljudski grijesi kojima nezahvalni ljudi vrijeđaju tu ljubav. To je posebno istaknuto u trećoj objavi, koja je bila sinteza prvih dviju.
Treće viđenje se dogodilo nekoliko mjeseci poslije, opet na petak, dan poslije blagdana Tijelova. Isus se tada, prema Margaretinu opisu, ukazao “sav u sjaju slave, s pet rana, koje su bliještale kao pet sunaca, a iz njegova svetog čovještva izlazili su plamenovi sa svih strana, osobito pak iz njegovih divnih grudiju, koje su sličile ognjištu. One su bile otvorene da otkriju svu ljubav toga ljubaznoga Srca, koje bijaše onaj stvarni izvor tih plamenova”.
I tada se Isus potužio na ljudsku nezahvalnost. “Za sva moja nastojanja oko njihova dobra ljudi su hladni i nehajni.” Isus kao uzvrat za tu nezahvalnost traži od svetice da čini naknade ili zadovoljštinu. Dok je to tražio, iz njegova je Srca izašao tako žarki plamen te je mislila da će je uništiti. Isus je toj poruci dodao i ovu: “Primit ćeš me u Presvetom sakramentu svaki put kad ti poslušnost bude to dopustila.” A zatim je zatražio Svetu pričest svakoga prvog petka u mjesecu, a priprava koja treba za to bila bi sveta ura. U pobožnost Srcu Isusovu uvedene se dvije vježbe kao naknada ili zadovoljština: sveta ura i sveta pričest na svaki prvi petak u mjesecu.
Četvrto veliko viđenje dano je za vrijeme tijelovske osmine između 13. i 20. lipnja 1675. Najvjerojatnije bijaše to datum 16. lipnja. U toj objavi Isus se potužio na rane što mu ih zadaju svojim nepoštovanjem sami vjernici i svojim svetogrđem nevjernici. Onda je dodao: “A ono što me najosjetljivije vrijeđa jest što to čine i meni posvećena srca.” Kao naknadu za te sve uvrede Gospodin je zatražio da se u petak po tijelovskoj osmini uvede blagdan Srca Isusova na koji će se svetom pričešću i javnom molitvom naknaditi za uvrede nanesene Gospodinu dok je izložen na oltarima.
