Mjesna zadarska predaja govori kako je sveti Donat (latinski Donatus – „od Boga darovan“) rođen u 2. polovici VIII. stoljeća u uglednoj zadarskoj obitelji.
O svetom Donatu, slavnom zadarskom biskupu, pisao je glasoviti isusovac Daniele Farlati (1690.-1773.) u petom svesku svog monumentalnog djela „Illyricum sacrum“ („Ecclesia Jadertina cum suffraganeis, et ecclesia Zagabriensis“), izdanom u Veneciji 1775. godine.
Prva ozbiljnija vijest o svetom Donatu potječe od Einharda (poznat i kao Eginhard ili Einhardt, 775.–840.), franačkog dvorskog povjesničara i biografa Karla Velikog. U svom djelu „Annales Regni Francorum“ iz 805. godine spominje ga kao izaslanika dalmatinskih gradova caru Karlu Velikom u Diedenhofenu (danas Thionville) zajedno s mletačkim velikašima i duždevima Obelarijem i Beatom te zadarskim priorom Pavaom. Prema Donaldovu ljetopisu susret se ponovio iste godine poslije Božića u Salzburgu. No, uistinu je teško pretpostaviti kako su se biskup Donat i zadarski prior Pavao dvaput iste godine susreli s Karlom Velikim. Ipak putovanje do carske rezidencije zaslužuje posebnu pozornost jer se radi mogućih prolazaka kroz Ravennu i Aachen zaključivalo o uzorima po kojima je građena crkva sv. Donata.
Biskup Donat u diplomatskim susretima
Pouzdano se zna kako su biskup Donat i mletački dužd Beato bili i na dvoru bizantskog cara Nicifora I. u Carigradu (tada Konstantinopolu) i kako se susret dogodio najvjerojatnije 804. godine. U ime Karla Velikog pregovarali su o razgraničenju između bizantske teme i hrvatskog kneževskog teritorija u Dalmaciji.
Vjeruje se, naime, kako je upravo zahvaljujući tim susretima s vladarima Zapada i Istoka 812. zaključen Aachenski mir između Franačkoga i Bizantskog Carstva. Njime su Franci dobili Istru i Hrvatsku, a Bizant dalmatinske gradove i Veneciju. Biskup Donat tako je mnogo pridonio da Zadar i ostali dalmatinski gradovi (Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Rab, Krk i Osor) ostvare veliku autonomiju i ujedno budu čuvari plovnih puteva i trgovine. Njihova je odanost Bizantu uz prekide trajala sve do 12. st.
Biskup Donat dobiva moći na dar
Biskup Donat je u Carigradu dobio na dar moći sirmijske mučenice Sv. Anastazije (Stošije), koje je prenio u svoj Zadar te ih pohranio u tadašnjoj katedrali svetog Petra. Kasnije je katedrala posvećena svetoj Anastaziji, ili kako je Zadrani zovu svetoj Stošiji. Spominje se kako je biskup Donat u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog mučenika Chrysogona (Krizogona), po zadarski Krševana te relikvije solunskih svetica Irene, Agape i Kijone (Chione), sestara koje su stradale u Dioklecijanovim progonima.
Tako su se u Zadru našle relikvije svih svetaca povezanih sa sv. Krševanom, uključujući i sv. Stošiju i sv. Zoila, što je vjerojatno i bio motiv tih pomalo neobičnih poklona. Očito je zajednička mletačko-zadarska posrednička delegacija bila vrlo uspješna kada je dobila tako vrijedne darove. Biskup Donat sasvim je sigurno najzaslužniji što se sv. Anastazija štuje u Zadru, što je i zabilježeno na natpisima na kamenim gredama i mramornom relikvijaru iz kapele Sv. Stošije. Biskup Donat nesumnjivo je tim svetinjama duhovno obogatio svoj biskupski grad i njegove crkve.
Zadarska crkva
Biskupu Donatu pripisuje se i izgradnja čuvene zadarske crkve – rotonde sv. Trojstva, podignute početkom 9. stoljeća. Biskup Donat umro je oko 811. godine, a pokopan je upravo u velebnoj crkvi sv. Trojstva, koja od 15. stoljeća nosi njegovo ime. Njegovi su posmrtni ostaci 1622. godine za vrijeme zadarskog nadbiskupa Stelle smješteni ispod glavnog oltara crkve. Crkva je desakralizirana i odvojena od biskupskoga sklopa za austrijske uprave 1798. godine. Tijekom francuske uprave nad Zadrom 1809. godine posmrtni ostaci svetog Donata prebačeni su u katedralu sv. Stošije gdje se i danas nalaze.
Crkva sv. Donata monumentalno je starohrvatsko crkveno zdanje srednjeg vijeka, zaštitni znak i jedan od simbola Zadra po kojem je ovaj grad prepoznatljiv u svijetu. Danas je i mjesto glazbe te nezaobilazna točka pohoda brojnih zadarskih turista.
 rođen u 2. polovici VIII. stoljeća.){kind=link}