Ovog vikenda, 19. ožujka, u Hrvatskoj i još nekim katoličkim zemljama obilježava se Dan očeva, dan kojim se slavi očinstvo i utjecaj očeva u društvu.
Andora, Belgija, Bolivija, Italija, Honduras, Lihtenštajn, Portugal, Mozambik, Španjolska, Švicarska – to su neke zemlje u kojima se Dan očeva obilježava na ovaj dan. Postoje i drugi datumi koje pojedine zemlje obilježavaju kao Dan očeva. Ovaj datum u našoj je zemlji odabran zbog blagdana sv. Josipa, Isusova oca.
Proslava Dana očeva poklapa se blagdanom svetog Josipa jer je upravo taj čovjek uzor svakog očinstva na Zemlji, uzor zaštitnika svoje žene i oca djetetu kojem nije bio biološki otac. Iako nije bio pravi Isusov fizički otac, Božjom providnošću odabran je za oca (poočima) Sinu Božjem da se skrbi i brine o njemu od začeća do kraja života. Poznato je da je to činio sa velikom ljubavlju i mudrošću – dvjema osobinama bez koje je nema pravog očinstva.
Tko je bio sv. Josip?
U Evanđeljima piše da je bio iz kraljevske loze Davidove, iz čijeg se roda po vjeri i nadi Izraela trebao roditi Mesija. Rođenjem Isusa Krista ova nada se ispunila, pa tako i za Isusa piše da je “iz roda Davidova” i to upravo po svom poočimu svetom Josipu.
Josip je bio zaručen sa Marijom, te je samo Marijino začeće i trudnoća bilo za njega veliko iznenađenje. Kao bogobojazan čovjek nije htio Mariju izvrgnuti sramoti već ju je “odlučio potajno otpustiti” (Mt 1, 19). Već sam ovaj čin govori o izuzetnom karakteru ovog poniznog Izraelca. Od trenutka kada ga je anđeo Božji poučio da je Marija začela po Duhu Svetomu i da će roditi očekivanog Mesiju, Josip prihvaća Mariju i Isusa pod svoju skrb i s najvećom ljubavlju i brigom brine za njih do kraja života.
Tako je sveti Josip postao muškarac kome je povjerena najveća zadaća – odgojiti i podići na noge Izraelovog Mesiju, Isusa. On se pokazao više nego dostojan za tu službu na koju ga je bio pozvan i pokazao ljudima uzor svakog očinstva (pravno je Josip bio Isusov otac) i skrbništva za obitelj.
