Uskrs je najveća svetkovina kršćana. Još davno prije nego su počeli obilježavanje Božića, kršćani su smatrali Uskrs pravim središtem svoje vjere koji ih je trajno podsjećao na spasonosni događaj ljudske povijesti – uskrsnuće Sina Božjega Isusa Krista.

Zbog toga proslava Uskrsa seže u same početke kršćanstva, a Veliki Tjedan i njegovo Sveto Trodnevlje – Veliki Četvrtak, Veliki Petak i Velika Subota – vežu se uz isto vrijeme. Pojam Velikog Tjedna povijesno je zabilježen redovito u liturgiji već u četvrtom stoljeću.

Grci, s čijeg se govornog područja širilo evanđelje na Zapad i Istok, već u to rano doba spominju Veliki Tjedan kao ‘sveti tjedan Pashe’, a osobito ga se svečano svetkovalo u Jeruzalemu. Prvi kršćani su često postili kroz cijeli Veliki Tjedan bi se pripravili na Noć nad Noćima, kako su je nazivali – Vazmenu noć prije Uskrsa.

Danas se ponovno među kršćanima budi razumijevanje za značenje Velikog Tjedna, pa tako i kod nas u Hrvatskoj. Mnogi kršćani stoga imaju potrebu da se čitav Veliki Tjedan pripremaju za proslavu Uskrsa. Oni osjećaju da se u tom tjednu slavi prava tajna kršćanske vjere, tajna da je Krist pobijedio smrt i time darivao čovjeku udio u svom slavnom uskrsnuću.

Cvjetnica koja je prošla označila je slavni Kristov ulazak u Jeruzalem, a svećenik je nosio crvenu haljinu, a ne ljubičastu kao u ostale dane Korizme. Ta haljina je znak nadolazeće mučeničke smrti Isusa Krista i Velikog Tjedna pred nama.

Blagoslovljene maslinove grančice podsjećale su na slavni mesijanski ulazak Isusa u Jeruzalem, a čitanje Muke po Marku nagovijestilo je događanja Velikog Tjedna.

Tekstovi koji se čitaju u ponedjeljak, utorak i srijedu Velikog Tjedna vrhunac su priprave za Sveto Trodnevlje.

Čitaju se Evanđelja koja govore o pripravi i uroti koja se spremala Isusu, o posjetu Isusa šest dana prije Pashe Mariji, Marti i Lazaru kojeg bijaše uskrsnuo od mrtvih kao sliku svojeg skorog slavnog uskrsnuća. Posebno se nagoviješta Judina izdaja koja vrhunac dostiže u Veliku Srijedu čitanjem teksta o Judinoj izdaji. Zato je od prvih vremena svaka srijeda bila spomen na Judinu izdaju, a obilježavala se posebnim postom i molitvom, te svjesnošću kako svaki čovjek ima udjela u sramotnoj smrti i izdaji Isusa Krista.

 

Čitajmo liturgijske tekstove Svetog Pisma, koji su vrlo smisleno stavljeni baš ovim redoslijedom, kao uvod u Sveto Trodnevlje i pripreme za najvažnije dane u godini koji dolaze:

Veliki ponedjeljak – Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
 

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Veliki utorak – Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«

 

Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

 

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.

 

Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

 

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

 

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Velika Srijeda –  Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.

 

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

 

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

Izvor: narod.hr