Na današnji se dan 1933. u Madison Square Gardenu u New Yorku odigrao boksački meč u teškoj kategoriji između Ernia Schaafa i Prima Carnere. Meč je trebao trajati 15 rundi, ali je u 13. rundi 205 centimetara visoki i 129 kilograma teški Talijan Primo Carnera nokautirao Schaafa takvom silinom da ga je bacio u komu. Schaafa su odnijeli u bolnicu i podvrgli operaciji, no nije mu bilo pomoći. Umro je, nažalost četiri dana kasnije. Primo Carnera postao je ubrzo svjetski prvak u teškoj kategoriji.
Primo Carnera, rođen je 1906. godine, a bio je prvak svijeta u teškoj kategoriji iz 1933. godine, u vrijeme vrhunca slave boksa, čije su mečeve gledali desetine tisuća ljudi. Carnera je bio div visok 203 centimetra i težak 132 kilograma. Dobio je nadimak “THE WALKING MOUNTAIN“ (planina koja hoda). Od šesnaeste godine Primo nije mogao naći cipele koje bi mogao navući na nogu. Koristio bi iznošene cipele tako da im odreže vrh. Bile su to “Primove sandale”.
Photo: it.wikipedia.org
Još veći i slavniji od Primovih stopala bio je njegov apetit. Na vrhuncu svog uspjeha i slave talijanski je div za doručak obično pojeo litru soka od naranče, dvije litre mlijeka, devetnaest tosteva, četrnaest jaja, štrucu kruha i pola kila prešane šunke.
Za nekoga s takvim apetitom Amerika je predstavljala obećanu zemlju. Jedino mjesto u poslijeratnom svijetu gdje je kako-tako mogao napuniti želudac. Rođen u siromašnom selu Sequals u pokrajini Friuli, Italije, Primo je cijelo djetinjstvo proveo gladan.
Plakao je “Mama, daj mi još palente”, no ona je samo mogla strugati po dnu lonca. Kao i čitava generacija gladnih europskih imigranata, Primo je sanjao o tome da se najede. Maštao je kako se vraća u rodno selo i roditeljima nosi dobru hranu.
Slučajno je sreo čovjeka po imenu Leon See. Bio je menadžer, poslovan čovjek, i tako je Carnera s 21 godinom ušao u boksačku dvoranu. S vremenom dolaze i prvi uspjesi. Svijet je ubrzo saznao za Talijana koji u prvih 15 borbi nije znao za poraz. Na svojoj prvoj turneji po SAD-u postigao je 23 pobjede. Za samo devet mjeseci!
Dana 29. lipnja 1933. godine bori se za naslov prvaka svijeta protiv Jacka Sharkeyja u njujorškom Garden Bowlu. Četrdeset tisuća ljudi okupilo se oko ringa. Prima su došli vidjeti bivši svjetski prvaci Jack Dempsey i Gene Tunney. Kako piše Philippe Fusaro u “Glinenom kolosu”, literariziranoj biografiji prvaka, branitelj naslova Jack Sharkey “vidio je sve zvijezde, svoju pokojnu mater i Washingtonova konja” kad ga je Primo dohvatio. Slavio je pobjedom nokautom.
Photo: it.wikipedia.org
Naslov je Carnera izgubio godinu dana kasnije, protiv Maxa Baera. Bilo je to dana 14. lipnja 1934. godine. Te noći, Carnera je pokazao ludu hrabrost: jedanaest puta je padao, jedanaest puta se dizao. Tragičan je to bio kraj, agonija koja je potrajala duže nego što je trebalo. Sudac je konačno prekinuo borbu u 11. rundi.
Poslije borbi u Americi, vratio se u Italiju, a kako je bio pokraden od svojih boksačkih promotora putovao je u trećem razredu sa najsiromašnijim putnicima jer nije imao više novca za kartu. Kada su ljudi prepoznali Primu Carnera i kad su se glasine počele širiti da je to on, mnogi su dolazili po autogram.
Photo: it.wikipedia.org
Vratio se u Europu, teško živio, još se jednom vratio u Ameriku te dobio državljanstvo. Živio skromno na jednom ranču. Bio je bolestan i znao je da mu nema spasa. Vratio se na kraju života u Italiju, gdje je umro dana 1967. godine. Umro je točno 34 godine nakon što je postao prvak svijeta.
Primo Carnera imao je i filmsku karijeru. S debelim namazom make upa glumio je “Frankesteinovo čudovište”, “Herkula”, i “Priprostog čovjeka u službi zločeste žene” iz filma “La corona di ferro”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
