O tome da katedralu Notre-Dame godišnje posjeti i do 14 milijuna ljudi i njenom značaju kao simbola Francuske smo mnogo puta čuli posljednjih dana, kao i o njenoj slavnoj povijesti i tome da je ona nerazdvojan dio francuske povijesti. Neovisno o tome motivira li ih za odlazak do katedrale vjera ili obična turistička radoznalost, želja da se slikaju uz nju i pokažu svijetu i facebooku da su bili u Parizu, sasvim je sigurno da će svi ostati impresionirani monumentalnošću jednog od najvećih i najznačajnijih spomenika kršćanstva na svijetu, mjestom mira i čuda.
Moć vjere je sagradila tu crkvu, u vrijeme kad je nastala ona je predstavljala – sa svojim kontraforima koji su omogućili ogromne prozore koji poplavljuju unutrašnjost svjetlošću, spektakularnom rozetom poput čipke od kamena na pročelju, i prelomljenim lukovima – vrhunac tadašnje tehnologije te napor i dostignuće ravno slanju čovjeka na mjesec 800 godina kasnije. Građena generacijama, ona je i spomenik ljudskoj vjeri ne samo u Boga nego i u sebe i svoje mogućnosti, u to da možemo nadići ograničenja, pa i ono relativne kratkoće života pojedinca, kršćanskim zajedništvom i vjerom.
Crkva čiji je značenje šire od vjerskog
Značaj Notre-Dame svakako prelazi okvire kršćanske vjere, ona je značajan dio nacionalne i međunarodne, ne samo vjerske kulturne baštine. Ona je važna i arhitektonski i umjetnički. No to je ono što je čini važnom svima, pa i ateistima i agnosticima, i onima koji nisu građani Francuske. No što je s vjernicima?
Katedrala osvaja ljepotom i božanskim autoritetom, stvorena je da bude odraz Nebesa. Njena blaga i relikvije te sveti predmeti kršćanstva obuhvaćaju čak i krunu od trnja koja se prema predanju povezuje s Isusom, a koja je svakog prvog petka u mjesecu bila izložena javnosti u katedrali. Od brojnih relikvija koje se čuvaju u katedrali Notre-Dame, ona je najčuvenija i vjerojatno najvrednija. Čuvana je u riznici carske palače u Carigradu do 13. stoljeća kad ju je od tamošnjeg vladara kupio i u Francusku donio Luj IX., vrlo pobožan vladar Francuske. Kruna je donesena u Pariz 18. kolovoza 1239. i taj je datum proglašen državnim praznikom. Ostalo je zabilježeno da su kralj i njegov brat Robert nosili krunu ulicama Pariza do katedrale bosi i odjeveni samo u bijela lanena platna.
Neprocjenjive relikvije
U Notre-Dame čuvale su se i druge relikvije povezane s Isusom, poput velikog dijela svetog križa, komadić platna i spužva kojom su Isusu navlažena usta na križu, no nepovratno su uništeni u revoluciji. Srećom, popis svetih predmeta koji se čuvaju u katedrali je i dalje vrlo velik. Od sakralnih predmeta spomenimo samo tuniku spomenutog kralja Luja IX., jedinog francuskog kralja koji je proglašen svetcem, a od umjetničkih skulpturu “Spuštanje s križa” Nicolasa Coustoa, poznato remek-djela koje se nalazi na glavnom oltaru.
Na Veliki petak bi sve relikvije katedrale bile izložene, da nije bilo požara. Među njima bi svakako bile još dvije relikvije povezane sa Svetim tjednom: fragment drvenog križa, za kojeg se vjeruje da je dio križa na kojem je Isus bio razapet; i jedan od čavala koje su Rimljani koristili za razapinjanje Isusa. Kršćani u Jeruzalemu dali su taj čavao caru Karlu Velikome 799., a potom je postao predmet štovanja generacija francuskih katolika.
No, kako je vatra zahvatila sveto mjesto u ponedjeljak, ove godine to nije bio slučaj. Već generacijama Notre-Dame mjesto je hodočašća i molitve, a iako religija u Francuskoj već desetljećima opada, ostala je srce francuskog katoličanstva, otvoreno svakog dana za misu. Iako se ne radi o župnoj crkvi, što znači da nema redovito tijelo vjernika koji “pripadaju” toj crkvi, Notre-Dame je i dalje matična crkva pariškog nadbiskupa Michela Aupetita.
“Narod nade i usrksnuća”
No katedrala nije značajna samo zbog relikvija. Velečasni James Martin, jezuitski pisac sa sjedištem u New Yorku, nakon požara je rekao: “S izuzetkom bazilike Sv. Petra u Vatikanu mislim da ne postoji više ikonička crkva za katolike. Mislim da ne postoje katolici koji posjećuju Pariz i ne mole ili idu na misu u Notre-Dame. ”
“Upravo sam krenuo u susjedstvo naše ljubljene katedrale, sv. Patrika, da zamolim zagovor Notre Dame, naše Gospe, za katedralu u srcu Pariza, i za civilizaciju, sada u plamenu!” protwetao je kardinal Timothy Dolan iz New Yorka. “Bog neka čuva ovu prekrasnu kuću molitve i štiti one koji se bore s vatrom.”
Kardinal Daniel DiNardo iz Houstona, predsjednik američke biskupske konferencije, nazvao je vatru “šokantnom”. No, kao i mnogi katolici, DiNardo je povezao srceparajuće vijesti s predstojećim uskrsnim blagdanom. “Mi smo narod nade i uskrsnuća, i koliko god da je ta vatra razorna, znam da će vjera i ljubav utjelovljena u ovoj veličanstvenoj katedrali ojačati u srcima svih kršćana.”
DiNardo je rekao da je Notre Dame više od zbroja njegove burne povijesti. Katedrala, rekao je, “odavno je simbol transcendentnog ljudskog duha, kao i naše čežnje za Bogom.” A kardinal Vincent Nichols, nadbiskup Westminstera u Engleskoj, nazvao je katedralu “srcem vjere” u Europi: “Tko nije duboko dirnut pogledom na tu veliku katedralu u plamenu?” poručio je Nichols. “Za građane Pariza ovo je katastrofa koja dodiruje njihovu dušu.”
“Srce vjere u Europi” će, na žalost, ostati zatvoreno za vjernike barem pet godina, koliko će trajati obnova: No stručnjaci kažu da je Macronov zahtjev, da se Katedrala obnovi u tom roku – nerealan.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
