Zavirite u baziliku Kristova rođenja u Betlehemu – mjesto koje su kršćani štovali od najranijih vremena!

Katolička božićna procesija u spilji Rođenja, foto: Darko Tepert, wikipedia.org

U okolici Betlehema i danas postoje brojne vapnenačke spilje koje su pastirima Isusovog vremena služile kao staje za njihove životinje, a smatra se da je upravo jedna takva spilja bila mjesto gdje se Isus rodio. Danas se na tome mjestu nalazi prekrasna bazilika.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O rođenju Isusa Krista evanđelist Luka piše:

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2, 1-7)

Prema Lukinom tekstu, Marija i Josip su, zbog popisa stanovništva, u stanju iščekivanja skorog Isusovog rođenja, morali poduzeti put dug 120 km – od Galilejskog Nazareta, preko samarijskog područja – do Betlehema u Judeji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Betlehem je grad udaljen od Jeruzalema oko 10 km, a danas se nalazi na području Palestinske samouprave.

Jedna od brojnih vapnenačkih spilja u betlehemskoj okolici poslužila je kao sklonište Mariji i Josipu i kao mjesto gdje je Krist rođen.

Iako Evanđelje ne spominje spilju, već sredinom 2. stoljeća kršćanski filozof i mučenik Justin navodi da je Isus rođen u spilji, a to svjedočanstvo ponavlja i kršćanski pisac Origen u 3. stoljeću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Spilja za koju se vjeruje da je bila mjesto Isusova rođenja, štovala se od prvih kršćanskih vremena, a “naš” sveti Jeronim ondje je provodio svoje monaške dane. Prema Jeronimovom svjedočenju car Hadrijan je na tom mjestu namjerno, protiveći se kršćanskom štovanju, dao izgraditi poganski hram boga Adonisa.

U 4. stoljeću, car Konstantin, koji je priznao kršćanstvo kao ravnopravnu religiju, dao je izgraditi baziliku na mjestu spilje, a u 6. stoljeću, u vrijeme Justinijana, ona je zamijenjena novom, još većom bazilikom, koja se, uz neke izmjene, sačuvala do danas.

Danas je ova crkva u zajedničkom vlasništvu Grčkog pravoslavnog patrijarhata u Jeruzalemu, Armenskog jeruzalemskog patrijarhata i Kustodije Svete zemlje, to jest franjevaca koji u ime Svete stolice i Katoličke crkve čuvaju sveta mjesta. Nalazi se pod zaštitom UNESCO-a zajedno s obližnjim armenskim, franjevačkim, grkokatoličkim i grkopravoslavnim samostanima, crkvama, tornjevima, terasastim vrtovima i hodočasničkim stazama. Također se nalazi na popisu ugroženih mjesta svjetske baštine zbog kontinuirane opasnosti i čestih sukoba Izraelaca i Palestinaca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Konstantinova bazilika

Car Konstatin Milanskim ediktom 313. godine kršćanima službeno dodjeljuje slobodu ispovijedanja vjere te započinje s gradnjom velebnih kršćanskih bazilika diljem Rimskog Carstva.

Anonimni hodočasnik  333. godine u svom zapisu svjedoči o „velikoj bazilici“ na mjestu Isusova rođenja. Tu baziliku, koja nam nije ostala sačuvana, dao je izgraditi sam Konstantin, u suradnji sa svojom majkom, svetom caricom Jelenom.

Ispred bazilike nalazio se velik atrij, duljinom gotovo jednak kao i sama unutrašnjost bazilike. Atrij i dvorište su za ovo mjesto hodočašćenja imali važnu ulogu kao prostor za odmor i blagovanje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Crkvene građevine koje su u to vrijeme nastajale na svetim mjestima vezanim uz Isusov život bila su prvenstveno mjesta hodočašćenja, pa su atrij i dvorište služili i kao prostor za odmor i blagovanje.

Bazilika je imala 5 brodova, a na istočnoj strani, iznad spilje rođenja nalazilo se oktogonalno svetište. Prostor spilje bio je omeđen, a kupola iznad tog mjesta imala je kružni otvor. Hodočasnici su mogli kružnom putanjom obići mjesto. Ulazili su kroz pokrajnji brod, dolazili do svetog mjesta spilje te su se, obišavši ga, vraćali drugom stranom bazilike prema izlazu.

Justinijanova bazilika

Prema izvorima, Konstantinova je bazilika srušena krajem 9. stoljeća, a to je učinio car Justinijan jer je bazilika bila premala te je odlučio podići ondje još veću crkvu.

Nova je bazilika bila duža od Konstantinove, a u apsidalnom dijelu razvijena je u tri prostorije, od kojih je središnja povišena i predstavlja svetište. Nestao je Konstantinov oktogon, a ulaz u spilju s mjestom Isusova rođenja nije više bio ispred svetišta, nego dvama stubištima slijeva i zdesna. Na nekim dijelovima zidovi ove bazilike pokazuju da su nekoć bili obloženi mramorom. Na podu je također bio bijeli mramor, što je znak bogatstva. Mozaik se stavljao samo onda kada nije bilo dovoljno novca kako bi se kupio mramor.

Tlocrt Justinijanove bazilike koji je ostao jednak sve do danas,
wikipedia.org

Uz poneke izmjene i dodatke koji su nastali tijekom vremena, ovo je bazilika koja na tom mjestu stoji i danas. U 12. stoljeću oslikani su stupovi koji dijele brodove, a u križarsko su doba postavljeni zidni mozaici koji prikazuju anđele, potom različite crkvene sabore i Isusove pretke.
U 17. stoljeću pravoslavci su u svetištu podigli ikonostas koji postoji i danas, a 1842. obnovili su pod, te su na mjesto oduzetoga mramora stavili crvenkasti kamen. Bio je to dio obnove nakon potresa iz 1834.

Kroz ovo je razdoblje promjene doživio i glavni ulaz. Dok je Justinijanova bazilika imala troja vrata, od kojih su srednja bila veća, u križarsko su doba na pročelju prisutna samo jedna vrata, a i ona su manja od onih bizantskih. Konačno, u tursko doba (nakon 1517.) vrata su zazidana, a ostao je samo mali prolaz, vjerojatno kako bi se spriječilo Turke da s konjima ulaze u baziliku.

Portal bazilike. Vidi se arhitrav velikih vrata Justinijanove bazilike, oštri luk zazidanih vrata iz križarskog doba, te mali prolaz koji je načinjen u tursko doba, foto: Darko Tepert, wikipedia.org

Franjevci, a time i Katolička crkva, unutar bazilike imaju crkvu svete Katarine Aleksandrijske, gdje se na Božić odvija ponoćka, a nakon toga procesija do spilje Rođenja.

U spilji rođenja, na srebrnoj zvijezdi koja se nalazi u središtu, stoji urezan latinski natpis: „Hic de Virgine Maria Jesus Christus natus est“ (Ovdje se od Djevice Marije rodio Isus Krist).

I ove će godine brojni hodočasnici u božićnoj noći prisustvovati ponoćki upravo na mjestu gdje se prije više od 2000 godina rodio Krist.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.